„Treća skalina jedna je od skalina ispred moje kuće, točno ispod ponistre sobe moje babe. S nje sam, kao dijete, imao savršen pogled na cijelu ulicu, na moju Širinu i njezinu funtanu. Nije bilo potrebno pomicati glavu ni lijevo ni desno. Cijelu ulicu mogao sam obuhvatiti jednim pogledom. U tim trenucima imao sam osjećaj da je mogu zagrliti, da mi cijela pripada…“, objasnio nam je Nenad Kuzmanić naslov svoje knjige „Treća skalina – Moj bokunić Velog Varoša“ prigodom predstavljanja svojega prvog književnog uratka, koji govori o djetinjstvu, mirisima i duši jednoga Splita koji polako nestaje.
Tako je Nenad Kuzmanić, bivši dekan i profesor splitskog Kemijsko-tehnološkog fakulteta, u Teatrinu Gradske knjižnice Solin donio svoj bokunić Velog Varoša kroz knjigu koja je, kako kaže, iz njega potekla sasvim spontano, bez ikakva plana i strukture.
„U pisanje znanstvenog rada upuštate se kada dođete do konkretnih znanstvenih spoznaja koje želite na primjeren način obrazložiti i opravdati… Kod pisanja moje Treće skaline taj dio procesa kao da nije postojao. Sve je to u jednom trenutku izletjelo iz mene. Potpuno neočekivano. Podsjetilo me na trenutak otvaranja nekog pretrpanog škafetina iz kojeg stvari nekontrolirano počnu ispadati van. Definitivno se to godinama taložilo u meni i jednostavno je moralo izaći“, otkrio nam je Nenad prilikom predstavljanja u Teatrinu.
U knjizi Nenad piše o varoškim znamenitostima, poput crkava Svetoga Križa, Svetoga Mikule, Gospe od Soca ili Vile Ridulin, dobro nam znanih iz Tijardovićeva Spli’skog akvarela, koje ovdje poprimaju obilježja živih aktera koji strpljivo, nijemo, ali i s dozom sjete promatraju zbivanja i promjene koje vrijeme neumitno donosi. Međutim, Treća skalina nije samo priča o kalama, crkvama i funtanama Varoša. To je i priča o ljudima, o životu koji protječe među njima – priča o toplini obiteljskog doma, običajima, susretima i trenucima koji su oblikovali jedno djetinjstvo i jedno vrijeme.
