Prvi oblici narodnog knjižničarstva u Hrvatskoj vežu se uz osnivanje i rad narodnih čitaonica čiji je temeljni zadatak bio buđenje nacionalne svijesti i borba za hrvatski jezik. U sjevernoj Hrvatskoj ta je pojava vezana uz ilirski pokret, a u Dalmaciji se ona krajem 60-tih godina 19. st. povezuje s buđenjem nacionalne svijesti i borbama za pripojenje matičnoj državi. Te su čitaonice tijekom narednih desetljeća postale središta kulturnog života, ali i mjesta političke borbe protiv autonomaša.
Čitaonice osnivaju pojedinci, društva, političke stranke i vjerske institucije s ciljem promicanja pisane riječi na hrvatskom jeziku, podizanja opće obrazovne razine i buđenja nacionalne svijesti kod najširih slojeva stanovništva. Osim novina i časopisa na hrvatskom jeziku, čitaonice su nudile i određeni broj knjiga koje su se davale na posudbu članovima. Upravo su te male priručne knjižnice s vremenom postajale jezgre budućih narodnih (pučkih) knjižnica.
I u Solinu se otvaraju takve čitaonice, ali dosta kasnije, tek u prvoj polovini 20. st. Kako navode Marko Matijević i Mladen Domazet, autori knjige Solinska svakodnevnica u osvit novoga doba, u Solinu su do Drugog svjetskog rata utemeljene tri čitaonice: Sokolska čitaonica 1923. godine pri Sokolskom društvu, koja je nudila i određeni broj knjiga, čitaonica Petar Zrinjski te napokon čitaonica u Rupotinama koju je utemeljio Špiro Žižić i koja prestaje s radom 1937. godine kada je umro njen osnivač. U knjizi se navodi i podatak da je solinski svećenik župljanima posuđivao svoje knjige.
U razdoblju nakon Drugog svjetskog rata bilježi se masovna pojava osnivanja knjižnica pri mjesnim odborima i kotarevima, kao i sindikalnih knjižnica po tvornicama i poduzećima. Iako ti podaci nisu istraženi, teško je vjerovati da takvih priručnih knjižnica nije bilo i u solinskim tvornicama.
No, prvu narodnu knjižnicu Solin će dobiti tek 1971. godine kada je otvoren područni odjel splitske Narodne knjižnice (današnje Gradske knjižnice Marka Marulića u Splitu). Bio je to mješoviti odjel koji je posjedovao knjige za djecu i odrasle. Odjel je bio smješten u prizemlju zgrade Voljaka. Knjižnica je bila stručno sređena i dobro je radila, a broj članova iznosio je između 300 i 500. Knjižnica je 1988. godine zatvorena, a knjižni fond je privremeno prebačen u osnovnu školu Don Lovre Katić. Kasnije su te knjige prebačene u Odjel u Kaštel-Sućurcu.
Solin ni tada nije ostao bez knjižnične ponude. Naime, tih je godina pokretna knjižnica Gradske knjižnice iz Splita – Bibliobus, redovito obilazila Solin i naselja solinske općine. Imao je stajališta u Solinu kod škole, u Svetom Kaju, Majdanu, Vranjicu, Kučinama i Mravincima.
Početkom 90-tih godina solinska gradska vlast ponovno je potaknula osnivanje narodne knjižnice i, kada je sve već bilo dogovoreno, odustalo se od tog projekta zbog neriješenih imovinsko-pravnih odnosa. Narednih godina intenzivno su se tražila rješenja i odgovarajući prostor, da bi konačno 1996. bila utemeljena nova gradska knjižnica kao samostalna ustanova i smještena u prizemlju Doma Zvonimir u Solinu. Svečanom otvorenju, uz brojne Solinjane, nazočili su i knjižničari iz cijele Hrvatske koji su u sklopu manifestacije Mjeseca hrvatske knjige boravili u Splitu.
Nakon deset godina Grad Solin dodjeljuje Knjižnici novi i veći prostor u središtu grada. Dobro i stručno vođena, današnja Gradska knjižnica Solin suvremeno je i moderno opremljena narodna knjižnica koja kroz mrežu svojih knjižničnih ogranaka olakšava korisnicima put do knjige, informacija i izvora znanja. Kroz bogatu i raznovrsnu djelatnost, postala je istinsko informacijsko, komunikacijsko i kulturno središte Solina.
Poželimo joj uspješan daljnji rad.
Vesna Mihanović
voditeljica Županijske matične službe od 1996. do 2014.
20 godina vaše Knjižnice
Akt o osnivanju Gradske knjižnice Solin donesen je 1996. godine, a Knjižnica je započela s radom 1997. godine. Prema Standardima za narodne knjižnice u Republici Hrvatskoj (NN 108/97, NN 5/98) Gradska knjižnica Solin je narodna knjižnica IV. tipa (za područje od 20 000 do 35 000 stanovnika).
Započeli smo s radom u prizemlju Doma Zvonimir, u prostoru površine 80 m2, a prvu smo godinu rada zaključili s 212 članova i 3 700 posjeta. Godine 2006. preselili smo se u veći prostor od 246 m2. Do tada smo već otvorili i tri ogranka (Vranjic, Mravince-Kučine i Sveti Kajo), tako da Knjižnica počinje djelovati na 4 lokacije ukupne površine 438 m2. Od tada nam je broj članova narastao na 1 781 a broj godišnjih posjeta na čak 50 000. Započeli smo s radom sa svega 300 jedinica knjižnične građe, dok ih danas u fondu imamo preko 50 000. Zbog prostornih ograničenja do 2006. godine sva smo kulturna događanja organizirali u unajmljenim prostorima. Prelaskom na današnju lokaciju, u Zvonimirovu 117d, u svom prostoru godišnje organiziramo preko 200 različitih kulturno-animacijskih i edukativnih aktivnosti za djecu i odrasle.
U rujnu 2015. Središnja knjižnica je dovršenjem radova i otvorenjem Teatrina smještenog u prizemlju ispod prostora Knjižnice dobila dodatnih 400 m2 za odvijanje svih događanja u našoj organizaciji. U Teatrin smo smjestili dio knjižničnog fonda, foayer, galerijski prostor te dvoranu s 90 sjedećih mjesta, opremljenu profesionalnom scenskom opremom i namijenjenu odvijanju različitih kulturmih i edukativnih sadržaja: predstavljanja knjiga, prezentacija, predavanja, koncerata, dramskih predstava, manjih skupova, okruglih stolova i dr.
Godine 2000. automatizirali smo svoje poslovanje uvodeći programsku aplikaciju Medved, a 2009. prešli smo na aplikaciju Crolist koja nam je omogućila kooperativnu katalogizaciju, umreženost rada Središnje knjižnice i njenih ogranaka te dostupnost kataloga na mrežnim stranicama knjižnice www.knjiznicasolin.hr. Pored beletristike i publicistike za odrasle, djecu i mladež te audio-vizualne zbirke, oformili smo i posebne zbirke knjižnične građe: Referentnu zbirku, Zavičajnu zbirku Salonitanu, Zbirku stranih knjiga, Stripoteku, Zbirku slikovnica, Igroteku, Multimedijalnu zbirku, Zbirku starih i rijetkih knjiga pa čak i digitalnu zbirku nastalu digitalizacijom rijetke građe Zavičajne zbirke u svrhu šire dostupnosti korisnicima i njegovanju kulturne baštine lokalne zajednice.
Bavimo se mi i izdavačkom djelatnošću. Godine 2001. započeli smo nakladnički niz Bibliotheca Salonitana s namjerom da se aktivnije uključimo u promidžbu i očuvanje pisane riječi. Usprkos nedostatku potrebnih resursa, zahvaljujući enzutijazmu osoblja i dobroj suradnji s predstavnicima gradske vlasti, kao i s autorima, prvenstveno lokalnog i zavičajnog prostora, do sada je unutar ovoga niza objavljeno devetnaest naslova. Po svom sadržaju namjeni i formatu, naslovi su vrlo raznoliki: od slikovnica za djecu, zbirki poezije i romana do spomenice, udžbenika, zbornika, poetsko-grafičke mape i foto monografije, a objavljeno je i jedno digitalno izdanje. Najvažniji kriterij pri odabiru naslova za objavljivanje od početka je bila literarna, likovna, znanstvena i stručna vrijednost, a zatim zavičajni kontekst, bilo da je riječ o temi, sadržaju ili autorima.
Da ne govorimo više sami o sebi, završnu ćemo riječ prepustiti vama…