Posjet pisca Mira Morovića, autora romana ”Djeca slijepog kovača” i jedne od najčitatelja GK Solin iskoristili smo za malu ćakulu o knjigama. Miro Morović je odgovorio na par kratkih pitanja naše čitateljice Marijane Ivanović.
Koliko dugo si pisao knjigu?
Pisao sam je nešto manje od četiri godine. Naravno, sam proces pisanja zapravo je trajao mnogo kraće, ali velik dio vremena odvojio se na razmišljanje o radnji, a i na brisanje svega čime kasnije nisam bio zadovoljan. Radi se o prvijencu, morao sam u tom periodu naučiti i savladati sve početničke barijere na koje sam naišao.
Kad možemo očekivati iduću knjigu?
Ako sve bude po planu, kroz nekoliko mjeseci. Nazirem kraj, ali još se borim s nekim sitnicama koje moraju zaokružiti radnju.
Kad bi danas pisao ”Djecu slijepog kovača” bi li nešto promijenio?
Što se tiče same radnje ne bih ništa mijenjao. Neki detalji su izmijenjeni u drugom i trećem izdanju knjige, ali radnja je u cijelosti ostala ista. Razlog je jednostavan, to je priča koju sam želio ispričati.
Tvoja preporuka za čitanje, hrvatski autor i samo jedan naslov?
To je teško pitanje, imamo zaista mnogo autora koje bih volio spomenuti. Evo, prvi koji mi pada napamet, jer me nedavno oduševio, je Zoran Žmirić s ”Pacijentom iz sobe 19”. Da se mene pita, taj bih roman uvrstio na popis lektire za srednje škole.
Koje knjige hrvatskih autora je čitateljica preporučila piscu nismo uspjeli saznati. Iako nam se čini da se oboma sviđaju knjige Zorana Žmirića.
