“To je bilo ka u priči, Roko nije jema ništa, Cicibela još i manje
Ali ljubav sve izliči, on je bija anarkišta, jemali su i kumpanje
To je bilo ka u priči, puno luštri i friškina, ma je isto priča prava
Čulo se i grubih riči, bumbilo se puno vina, bolila je digod glava.
Trči vrime, cvili maška, traje jubav pusta, siromaška
Šaka suza, vrića smija ča je život vengo fantazija …”
Živjeli su Roko i Cicibela u gajeti na splitskoj Matejušci, o njihovom životu pisao je Miljenko Smoje, opjevao ih je Oliver Dragojević u stihovima Momčila Popadića, a koje je uglazbio Zdenko Runjić … a njihovu su životnu priču na daske solinskog Teatrina donijeli mladi glumci Ivan Baranović i Monika Vuco.
I rasplakali i nasmijali su Ivan Baranović i Monika Vuco publiku u Teatrinu koja je uistinu uživala u njihovoj izvedbi predstave “Roko i Cicibela” za koju režiju potpisuje Milan Štrljić, kostimografiju Ana Marin, scenografiju Latica Zajmović, oblikovatelj svjetla i tona Miho Dolina, a predstava je nastala kao diplomski rad Ivana Baranovića na Umjetničkoj akademiji u Splitu.
{gallery}teatrin/roko_cicibela{/gallery}