U četvrtak 12. studenoga 2015. proglašeni su ovogodišnji nagrađeni i pohvaljeni autori Natječaja za najbolju neobjavljenu pjesmu 2015.
Prosudbeno povjerenstvo u sastavu:Karmen Borković (prof. filozofije i komparativne književnosti), Slavica Čilaš (prof. hrvatskog jezika i književnosti i povijesti), Irena Delonga Nešić (prof. hrvatskog i engleskog jezika i književnosti) i Boris Škifić (prof. hrvatskog jezika i književnosti) izabralo je sljedeće pjesme za nagradu i pohvalu:
NAGRADE
- Jakob Filić: Džepni oblak
- Tomislav Augustinčić: *** Prijateljeva su usta sveta jer su poljubljena
- Stipe Odak: Prvi snijeg na Jeruzalem
POHVALE
Joso Živković: Čežnja jednog otoka
Sonja Kušec Mudrić: Kruška
Zora Birimiša: Odškrinuta ladica
Jasmina Žiljak Ilinčić: Nisam zbrojila rečenice (mama)
Milko Valent: Crveni apsurd
Barbara Pleić Tomić: Fizika prostora
Katja Grcić: *** u crkvi Gospe od mora
Valentina Stantić: Vlakovi su nove psihijatrije
Anamarija Mutić: Mrak iz kutije
Snježana Baković: Preskok
Čestitamo pobjednicima i pohvaljenim autorima te zahvaljujemo svima na sudjelovanju!!!
Jakob Filić: DŽEPNI OBLAK
Od magle i rose,
Maslačkove sjemenke
I duše jedne umiljate mačke
Stvorio sam
Jedan mali veseli oblak.
(moj dobri i pitomi ljubimac)
Posvuda sam ga nosio u džepu,
Pa kad mi je bilo dosadno
S njim sam se igrao.
Ponekad sam ga stavljao na dlan
I puštao da kiši,
Gledao ga kako mijenja boje,
Dragao ga kako se draga pas
(i govorio – dobri moj).
Rijetko je kada sijevao,
Samo kad sam bio jako loše raspoložen.
Kad sam ga puštao da mi sjedi na ramenu
Ljudi su govorili
Da mi je glava u oblacima.
Za vedrih i vjetrovitih dana
Vodio sam ga u šetnju
Kao balon na uzici.
Zimi je volio sniježiti,
Ali to je bio poseban snijeg.
Zajedno s pahuljama miješale su se maslačkove sjemenke.
Ponekad,
Kad sam bio jako umoran,
Rasprostirao se kao jastuk
Pa mi u snove slao
Uspavljujuće dobrodušne kiše
Okrugle bjeline
Meke i tople prostore.
Četiri smo se godine družili,
A onda jednog jutra
Morao je otići –
„Nemoj se ljutiti,
U tvome džepu i snovima
Postalo mi je pretijesno.
Vrijeme je da pođem
U plave obzore.
Ali jednog dana,
Kada napravimo puni krug,
Vratit ću se ovdje.
To će biti moji posljednji trenutci.
Doći ću se s tobom pozdraviti.“
Dugo sam čekao,
A onda jednog dana
Kad sam već ostario
(moja kosa – boje oblaka)
Zasniježilo je pahuljama
Pomiješanim s maslačkovim sjemenkama.
Tomislav Augustinčić: ***Prijateljeva su usta sveta jer su poljubljena
„prijateljeva su usta sveta, dok nisu poljubljena“
Vladimir ČERINA
vocal tmial avilχval amuce pulumχva snuiaϕ.
(„The votives of the temple yearly have been as numerous as the stars“)
nepoznat autor, Pirgijske ploče (oko 500. pr. n.e.)
***
Prijateljeva su usta sveta jer su poljubljena,
jer me njima ljubi: mekim poljupcima, puninom pjesama,
slinom oporom poput bijelog vina,
a zvijezde se tad ruše poput zelenih smokava,
živim plamenom i zlatnim aureolama,
poput đavoljih šibica, jabuka (tako mi kažu)
a poljupci su godišnje brojni kao zvijezde
slagani jedni po drugima, preslagivani, utiskivani
po opnama i mesu tijela, po kosi, dlanovima, po tabanima
i svaki iznova boja zrak oko nas kao trag,
razvučeni su nebesima plafona, poput meteora,
ovješeni oko nas u zraku poput ljetnih bubica u petljama oko svjetla.
Stipe Odak: Prvi snijeg na Jeruzalem
Te noći si zaspala otvorenih usta.
Učinilo mi se da je pčela ušla kroz tvoje usne
i gnijezdo savila u tvojoj utrobi
slično onom kojeg je Samson vidio kraj puta
i od njega jeo.
Miris prženog šećera oko nas lebdi
i nikad nije bilo tako hladno u tvojoj sobi.
Ispruženi smo u obliku Cipra,
podijeljeni napola,
a divlje raslinje niče na granicama ožiljka.
Sam ću odrezati svoju kosu
i položit je kraj uzglavlja
da je lako nađeš kad se probudiš.
Grijeh je tvoj što uđeš duboko,
a onda obrišeš korake – brazde veslom nacrtane
kojih kao da nikad ni bilo nije.
Past će noćas prvi snijeg na Jeruzalem.
I ja ću brašno posuti po sobi,
da vidim tvoje stope kako odlaziš.
I ja ću brašno prosuti po sobi.