Rezultati Natječaja za najbolju neobjavljenu pjesmu 2015.

U četvrtak 12. studenoga 2015. proglašeni su ovogodišnji nagrađeni i pohvaljeni autori Natječaja za najbolju neobjavljenu pjesmu 2015.

Prosudbeno povjerenstvo u sastavu:Karmen Borković (prof. filozofije i komparativne književnosti), Slavica Čilaš (prof. hrvatskog jezika i književnosti i povijesti), Irena Delonga Nešić (prof. hrvatskog i engleskog jezika i književnosti) i Boris Škifić (prof. hrvatskog jezika i književnosti) izabralo je sljedeće pjesme za nagradu i pohvalu:

NAGRADE

 

  1. Jakob Filić: Džepni oblak
  2. Tomislav Augustinčić: *** Prijateljeva su usta sveta jer su poljubljena
  3. Stipe Odak: Prvi snijeg na Jeruzalem

 

POHVALE

Joso Živković: Čežnja jednog otoka

Sonja Kušec Mudrić: Kruška

Zora Birimiša: Odškrinuta ladica

Jasmina Žiljak Ilinčić: Nisam zbrojila rečenice (mama)

Milko Valent: Crveni apsurd

Barbara Pleić Tomić: Fizika prostora

Katja Grcić: *** u crkvi Gospe od mora

Valentina Stantić: Vlakovi su nove psihijatrije

Anamarija Mutić: Mrak iz kutije

Snježana Baković: Preskok

 

Čestitamo pobjednicima i pohvaljenim autorima te zahvaljujemo svima na sudjelovanju!!!

 

Jakob Filić: DŽEPNI OBLAK

 

Od magle i rose,

Maslačkove sjemenke

I duše jedne umiljate mačke

Stvorio sam

Jedan mali veseli oblak.

(moj dobri i pitomi ljubimac)

Posvuda sam ga nosio u džepu,

Pa kad mi je bilo dosadno

S njim sam se igrao.

Ponekad sam ga stavljao na dlan

I puštao da kiši,

Gledao ga kako mijenja boje,

Dragao ga kako se draga pas

(i govorio – dobri moj).

Rijetko je kada sijevao,

Samo kad sam bio jako loše raspoložen.

Kad sam ga puštao da mi sjedi na ramenu

Ljudi su govorili

Da mi je glava u oblacima.

Za vedrih i vjetrovitih dana

Vodio sam ga u šetnju

Kao balon na uzici.

Zimi je volio sniježiti,

Ali to je bio poseban snijeg.

Zajedno s pahuljama miješale su se maslačkove sjemenke.

Ponekad,

Kad sam bio jako umoran,

Rasprostirao se kao jastuk

Pa mi u snove slao

Uspavljujuće dobrodušne kiše

Okrugle bjeline

Meke i tople prostore.

Četiri smo se godine družili,

A onda jednog jutra

Morao je otići –

„Nemoj se ljutiti,

U tvome džepu i snovima

Postalo mi je pretijesno.

Vrijeme je da pođem

U plave obzore.

Ali jednog dana,

Kada napravimo puni krug,

Vratit ću se ovdje.

To će biti moji posljednji trenutci.

Doći ću se s tobom pozdraviti.“

Dugo sam čekao,

A onda jednog dana

Kad sam već ostario

(moja kosa – boje oblaka)

Zasniježilo je pahuljama

Pomiješanim s maslačkovim sjemenkama.

 

Tomislav Augustinčić: ***Prijateljeva su usta sveta jer su poljubljena

„prijateljeva su usta sveta, dok nisu poljubljena“

Vladimir ČERINA

vocal tmial avilχval amuce pulumχva snuiaϕ.

(„The votives of the temple yearly have been as numerous as the stars“)

nepoznat autor, Pirgijske ploče (oko 500. pr. n.e.)

 

***

Prijateljeva su usta sveta jer su poljubljena,

jer me njima ljubi: mekim poljupcima, puninom pjesama,

slinom oporom poput bijelog vina,

a zvijezde se tad ruše poput zelenih smokava,

živim plamenom i zlatnim aureolama,

poput đavoljih šibica, jabuka (tako mi kažu)

a poljupci su godišnje brojni kao zvijezde

slagani jedni po drugima, preslagivani, utiskivani

po opnama i mesu tijela, po kosi, dlanovima, po tabanima

i svaki iznova boja zrak oko nas kao trag,

razvučeni su nebesima plafona, poput meteora,

ovješeni oko nas u zraku poput ljetnih bubica u petljama oko svjetla.

 

 

Stipe Odak: Prvi snijeg na Jeruzalem

 

Te noći si zaspala otvorenih usta.

Učinilo mi se da je pčela ušla kroz tvoje usne

i gnijezdo savila u tvojoj utrobi

slično onom kojeg je Samson vidio kraj puta

i od njega jeo.

 

Miris prženog šećera oko nas lebdi

i nikad nije bilo tako hladno u tvojoj sobi.

Ispruženi smo u obliku Cipra,

podijeljeni napola,

a divlje raslinje niče na granicama ožiljka.

 

Sam ću odrezati svoju kosu

i položit je kraj uzglavlja

da je lako nađeš kad se probudiš.

 

Grijeh je tvoj što uđeš duboko,

a onda obrišeš korake – brazde veslom nacrtane

kojih kao da nikad ni bilo nije.

 

Past će noćas prvi snijeg na Jeruzalem.

 

I ja ću brašno posuti po sobi,

da vidim tvoje stope kako odlaziš.

I ja ću brašno prosuti po sobi.

 

Scroll to Top