Priče su svuda oko nas, svaki dan pričamo i prepričavamo i svoje doživljaje pretačemo u zanimljive ili manje zanimljive priče. Ima i onih ružnih i tužnih priča, a ima i onih koje započnu tužno, ali narastu u prekrasnu priču s najljepšim završetkom. Jednu takvu zapisala je Jasmina Aleksandra Žiljak. Jasmina je, inače, pripovjedačica, dramska je pedagoginja, voditeljica je dramskog programa u vrtićima i predavačica je na Prvom hrvatskom studiju pripovijedanja u Varaždinu. Pričajući priče Jasmina je jednog dana zastala, zagledala se u svakodnevicu i malo je zagrebala i shvatila koliko bi se priča, onih velikih, s porukom, dalo ispričati gledajući samo malo ljude oko sebe.
Priču koju je napisala Jasmina vodi nas u džunglu gdje je samoimenovana komisija prašumskih životinja (bez slonova) odredila mjerila ljepote, pa je slonić Tvigi zajedno sa svim slonovima i dugim surlama proglašen ružnim. Stoga je slonić krenuo na putovanje ne bi li uz pomoć Plavog Leptira Čarobnjaka našao rješenje za svoj nezakonito velik nos. Njegovo putovanje koje započinje progonom pretvara se u putovanje života i od prognanog Tvigija postaje PoNosan, „PoNosan slon“.
„PoNosan slon“ predivna je priča koju je ilustracijama uljepšao Martin Zalar i tako je dao dodatnu dimenziju slikovnici koja se bavi temama ljepote i prihvaćanja mana i koja nudi djetetu inspiraciju i podršku u razumijevanju važnosti prihvaćanja sebe onakvima kakvi jesmo.
Prigodom predstavljanja „PoNosnog slona“ u Teatrinu Gradske knjižnice Solin koje je moderirala Vesna Žižić, dječja psihologinja s dugogodišnjim stažom rada s djecom, Milijana Kovačević, naglasila je kako je ovdje riječ o terapeutskoj priči koja u današnje doba društvenih mreža i ideala koje one nameću djeci i mladima mnogima može biti melem i putokaz na putu izgradnje samopouzdanja i prihvaćanja samog sebe sa svim vrlinama i manama.
Sama Jasmina kazala je kako u svom svakodnevnom radu susreće previše Tvigija, previše djece i mladih koje okolina marginalizira zbog njihova izgleda ili nekih drugih mana koje se ne uklapaju u nametnuti ideal ljepote. Ovom pričom je upravo takvima željela poručiti da je njihovo mjesto pod suncem zapravo prekrasno i da nikada ne smiju odustati od sebe i od svojih vrlina, a te nametnute „mane“ trebaju shvatiti i prihvatiti kao svoje prednosti koje im mogu donijeti pregršt najljepših doživljaja na njihovom životnom putu.
Foto: Jakov Teklić
