Bila je to jedna i lijepa, i motivirajuća, i tužna, i inspirativna, i afirmativna, i prije svega duboko emotivna večer, bila je to večer kada je u Teatrinu Gradske knjižnice Solin predstavljen roman “Između” autorice Magdalene Mrčele. Roman je to o suicidu, roman je to i o onima koji su ga počinili, i o onima koju ostaju, roman je to kojemu je svrha doprijati do svijesti ljudi, razdrmati ih, potaknuti ih na razmišljanje, na promatranje svojih bližnjih, roman je to koji želi djelovati prije svega preventivno. I da, priče u romanu nisu izmišljene, one su se uistinu dogodile i događaju se svaki dan, u posljednje vrijeme sve više i više. Treba o tome govoriti, o toj tabu temi treba glasno govoriti, ako o tome glasno govorimo možda nekoga i spasimo – autorica nam je te večeri kazala kako su joj se od objave “Između” do danas javile tri osobe koje je upravo čitanje ovog romana spriječilo dignuti ruku na sebe… složit ćete se da je to veliki uspjeh za jednu knjigu!
O romanu “Između” uz autoricu je u Teatrinu govorila i profesorica Ema Bodrožić Selak, a ozbiljnost večeri glazbom je ublažio Ivan Bošnjak otpjevavši predivnu pjesmu “You Raise Me Up”.
O samoj knjizi “Između” napisano je već dosta recenzija, neke su opširnije, neke su kraće, a mi ćemo vam prenijeti recenziju s autoričinog Facebook profila koju je napisala njena kolegica I prijateljica Adriana Borić:
“Moja draga i nadasve cijenjena kolegica, Magdalena Mrčela, učinila je nešto toliko važno za ovo vrijeme i ovaj svijet. Stvorila je Između.
Nije samo napisala roman, ispričala priču koju ćete čitati uz šalicu kave i romon kiše, nehajno okrećući stranice, i zaboraviti je s prvim sljedećim alarmom. Ili ikad.
Magdalena je vrisnula. Vrisnula za sve one koji su otišli i one koji su za njima ostali. Počupala za žile kucavice sve one koji o odlasku tek razmišljaju, nježno, ali odlučno, jer je bol koju će im time nanijeti neznatna u odnosu na onu koja ih čeka Između.
Između vrijeme staje, a suze ne mogu biti isplakane. Između rane bole kao što su i boljele, ali više nema drage ruke koja će ih zaliječiti. Štoviše, Između nitko nikoga ne može dodirnuti, a ako i pokuša, osjetit će samo neugodnu struju koja peče ondje gdje su nekad bile kosti. Prokleti kolodvor na čijim se ekranima umjesto voznog reda izmjenjuju prazni kreveti i jecaji najbližih nezaobilazna je stanica za sve koji su odlučili biti gospodari vlastite smrti. Petar, Dino i Nika ondje će saznati kako izgleda život poslije života, poslije njih.
Odveć bi jednostavno i površno bilo nazvati ovaj roman samo štivom o samoubojstvu. Emocionalne boli Magdaleninih likova jednako su različite kao i njihove tjelesne ozljede te načini na koje su odlučili skončati svoj put, a njihovim pričama autorica bez zadrške ukazuje na rane društva pred kojima ono samo zatvara oči. Progovara o vršnjačkom i obiteljskom nasilju, eutanaziji, ovisnostima, zapanjujuće vjerno i autentično ilustrira simptome depresije i pasivne suicidalnosti. Bolno podsjeća na sve ono što jednog čovjeka može navesti da se odrekne samoga sebe.
Već u prvih nekoliko redaka, kako to čine maestralni književnici, potpuno hipnotizira svojeg čitatelja i oduzima mu moć da podigne pogled sve do posljednjeg. Lomi ga na najsitnije komade i majčinski brižno opet sastavlja. Svakom riječju jamči mu da iz njezina svijeta neće izaći isti.
Dragi moji svi, ne mogu dovoljno naglasiti koliko je važno da ova knjiga dođe u ruke svakog od nas. Da je svatko od nas pruži onome pokraj sebe. A on onome pokraj sebe. To je naš zadatak, sveta dužnost.
Da nitko više nikada ne pomisli da će mu lakše biti Između.
Megi, hvala ti što jesi! 
”
”
{gallery}teatrin/2021_izmedju_mrcela{/gallery}