U prostorijama Teatrina Gradske knjižnice Solin 17. studenoga – povodom Svjetskog dana filozofije i uoči Dana sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje – održano je predavanje pod naslovom: „ŠAHIRANI GRB HRVATSKE: SIMBOLIKA I FILOZOFIJA od prosvjetiteljstva do suvremenog doba“. Izlagač Mate Božić, voditelj „Male škole filozofije“ – Solin i član Hrvatskog filozofskog društva, je u okviru predavanja koje je kronološki usporedno pratilo razvoj filozofije, kao i razna tumačenja nastanka i simbolike šahiranog grba Hrvatske, zainteresiranoj publici predstavio pokušaje niza heraldičara, povjesničara i publicista da razjasne što bi mogle predstavljati popularne „kockice“ hrvatskoga grba.
Ovim zanimljivim izlaganjem nastavljen je pregled povijesnog razvoja filozofije od srednjovjekovlja (što je bilo predstavljeno u prošlogodišnjem predavanju autora u solinskog gradskoj knjižnici) preko novoga vijeka do suvremenog doba, a ujedno je i dodatno razjašnjena tema nastanka i simbolike šahiranog grba Hrvatske, o čemu je izlagač već imao priliku na istom mjestu govoriti povodom Dana državnosti 2021. godine. Kako Svjetski dan filozofije za svoj cilj ima isticanje važnosti filozofskih disciplina u poticanju kritičkog mišljenja, predstavljanje različitih načina promišljanja brojnih autora o genezi hrvatskoga grba izazvalo je interes publike i tome bilo koristan doprinos!
Tako se imalo priliku čuti kako je Pavao Ritter Vitezović još početkom 18. st. šahirani grb smatrao simbolom srednjovjekovnih županija Crvene i Bijele Hrvatske odnosno varljive ratničke sreće, a Vjekoslav Klaić krajem 19. st. u svojim djelima prenio romantičnu i fantastičnu priču koja se do danas sačuvala – o navodnim šahovskim partijama hrvatskog kralja i mletačkog dužda koje su odredile nastanak hrvatskog grba. Mistične motive oblikovanja toga znamenja isticao je potom Vjekoslav Koščević, dok je motive ratne pobjede i bojnog polja u svom tumačenju naglašavao Ante Crnica. Nadalje, Dominik Mandić je u 20. st. šahirani uzorak povezivao s tzv. „iranskim podrijetlom Hrvata“, a Marijan Grakalić s autohtonim ornamentalnim uzorkom hrvatskog ranosrednjovjekovlja.
Naposljetku su, kako se čini, tek moderne teorije 21. stoljeća uspjele odgovoriti na ovo pitanje, s naglaskom na povijesnu ulogu dinastije Habsburgovaca u nastanku šahiranog grba Hrvatske. Iako su se tom mišljenju u hrvatskoj historiografiji već prije priklonili Neven Budak, Dubravka Peić-Čaldarović te Nikša Stančić, tek je teorija iznesena 2017./2018. godine – koautora Mate Božića i Stjepana Ćosića – uspjela ponuditi jasno formuliranu znanstvenu tezu o ovom pitanju, kao i metodološki pristup njenom dokazivanju.
Njihovo razjašnjenje kako heraldička šahirana polja predstavljaju stilizirani prikaz tvrđave ili bedema kao simbola Kraljevine Hrvatske – tj. europskog predziđa kršćanstva krajem 15. i početkom 16. st. – naposljetku je dobilo najvišu institucionalnu potvrdu, u okviru Deklaracije Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti o hrvatskom povijesnom grbu donesene 5. lipnja 2025. godine. Tim je proglasom HAZU ujedno naglasila i legitimnost uporabe obiju varijanti šahiranog grba (s početnim crvenim ili srebrnim/“bijelim“ poljem), odnosno njihovu povijesnu opravdanost – pri čemu se pod pojmom „hrvatskog povijesnog grba“ ujedno isključila uporaba bilo kakvih, kroz prošlost pridodanih, totalitarnih simbola!