„Meteorologija tijela“ druga je zbirka poezije pjesnikinje Nade Topić i šesnaesti tiskani naslov objavljen u izdanju Gradske knjižnice Solin kao dio nakladničkog niza Bibliotheca Salonitana. Zbirka se sastoji od četiri tematski povezana ciklusa: Gradacija, Tijelo, Topologija – primjeri, Simetrija samoće. Pjesme su popraćene crtežima akademskog slikara Hrvoja Marka Peruzovića. Dio pjesama objavljen je u književnom časopisu Fantom slobode i u Zarezu, a dio je preveden i na bugarski jezik. Zbirka „Meteorologija tijela“ je uvrštena u uži izbor među pet najboljih zbirki pjesama koje su konkurirale za nagradu Risto Ratković 2015. godine.
Nada Topić iz Solina priča o ljudskom tijelu kao o nekom drugom biću, kao o prijateljici, kao da je ono stan na posudbu. Pjesme sadrže analizu tijela kao Drugog, kao samostalnog stroja koji funkcionira nezavisno od lirskog subjekta. Opisuje ga se astronomskim registrom, kao svemirsko tijelo, matematičkim i geografskim registrom čime autorica pokazuje da se metaforički o nečemu može govoriti kroz razne registre i pritom ga vjerno dočarati.
(Fantom slobode, 1/2015.)
Cijela zbirka je neka vrsta ode tijelu. Pjesnikinja u njoj sublimira mnoštvo emocija i razmišljanja o tijelu koje većina od nas tek nasluti, ali nedovoljno obuhvati i razumije. Ona metafizički produbljuje važnost i ulogu tijela u životu svakoga od nas. Napravljen je odmak od nametnutog standarda ljepote tijela koji stavlja naglasak na njegov vanjski izgled i tjelesne užitke. Ona je tijelo ogoljela od tjelesnog i govori o simbiozi tijela i duha, tj. o suglasju tijela sa svojim unutarnjim glasom istinske ljepote i dobrote. Tako prijateljuje s tijelom jer ono je razumije, strpljivo je i pomaže joj pri svemu što radi. Svjesna je kako se na tijelu odražava svaki njen pokret, emocionalno stanje ili razmišljanje . Zato mu je zahvalna, gradi s njim jedan topli i obzirni suodnos: „Ponekad ga zagrlim / njegovim rukama / i kažem mu / tijelo moje.”
(Slavica Čilaš, prof.)
***
tijelo je svemir
s organima umjesto planeta
u njegovom sustavu
meškolje se nepoznate maglice
i oko srca
eliptično kruže sateliti
tijelo se vrti oko osi
koju je izmislilo samo
i njegova orbita je hiperbola
jednom će se ugasiti
i pasti lagano na zemlju
kao meteor