Čitatelji kluba Kul(tna) ura koji se sastao u četvrtak, 1. listopada podijelili su svoje mišljenje o romanu “Kuća duhova”(La casa de los espiritus,1982.,prevoditeljica Ariana Švigir, Vuković&Runjić 2025.) Isabel Allende.
Roman nas je sve osvojio svojom magijom koji počiva na snažnim ženskim likovima, Clari, Bianci i Albi. Njihov patrijarh i glava obitelji, Esteban, pravi je primjer čovjeka koji se vlastitim trudom i rad om uspio izgraditi ali je putem izgubio dodir sa svojom obitelji. Esteban je čovjek kojeg možete mrziti, ali koji ipak često pokazuje da ima dušu. Njegova žena Clara njegova je čista suprotnost jer je produhovljena i u stalnom dodiru s duhovima predaka koji nastanjuju kuću i njenu obitelj.
Isabel Allende dočarava likove i njihove odnose na poseban i zanimljiv način. Njene rečenice su ponekad duge i guste te nas uvlače u poseban svijet za koji nismo znali da postoji, a onda postaje sažetije pa u jednoj rečenici kaže sve. To dinamično iskustvo i brojni kontrasti stalno te vode prema nečemu novom što možemo otkriti te svako čitanje postaje sve zanimljivije. Posebno su lijepi opisi imanja, likova, hrane te imamo osjećaj da možemo osjetiti svaki miris, teksturu i zvuk koji autorica opisuje.
Likovi u romanu su puni strasti i ludosti. Svatko od njih je odabrao svoju ludost koja ga nosi kroz život -ponekad je taj put dobar, ponekad loš. Ali je njihov osobni odabir.
Roman na zanimljiv način progovara o odnosu likova prema životu, obitelji i politici koja oblikuje naše živote, htjeli mi to ili ne. Način na koji Allende opisuje dolazak vojne hunte na vlast u Čileu pomalo podsjeća i na situacije koje smo proživjeli na našim prostorima, posebice na razdoblje Domovinskog rata.
Roman se često uspoređuje sa “Sto godina samoće”, jer je također pun magijskog realizma. No Allende je svom romanu puno pitkija i prizemnija,
Isabel Allende je stvorila roman koji te uzme i zagrli. Cijela je atmosfera izuzetno dinamična i zanimljiva, a fokus je na ženskim likovima koji nose radnju, one su heroji života.
Roman je za preporuku-nije uzalud potrošeno vrijeme. Svaka stranica vuče čitatelja dalje i imaš osjećaj kao da nas obavija posebna magija. Zaboravljamo vrijeme u čaroliji koju je napisala Isabel Allende.
Hvala članovima kluba čitatelja na pronicljivim i zanimljivim komentarima.