Članovi Kluba čitatelja Kul(tna) ura na nedavnom su sastanku razgovarali o knjizi “Prorokova pjesma”, Paul Lynch. Evo njihovog razmišljanja:
Knjiga nas je uvela u distopijski svijet koji je gotovo sličan današnjem trenutku gdje se vode ratovi i pojačava se autoritativna retorika države. Baš u takvom svijetu glavna junakinja Eilish pokušava spasiti svoju obitelj, ono što je ostalo od nje nakon što joj tajna služba odvodi supruga Larrya. Zgrozilo nas je što je i danas dovoljno samo malo promjene u demokratskom poretku države pa da se ugroze navodno zajamčena prava građana. A u zadnje vrijeme postoje toliki načina nadgledanja (autor sporadično spominje kamere i internet) pa se zapitaš koliko demokracije #može realno postojati ako je svaki naš pokret u javnom prostoru snimljen kamerom. Nažalost, Eilish doživljava užas svaki dan gubeći prava na dostojanstveni život (ne može dobiti putovnice za sebe i djecu, gubi posao…) nakon što doživi teror građanskog rata.
Stil pisanja je zahtjevan jer smo bili stalno u Eilishinoj glavi i njenim mislima. Kroz lirične trenutke, opise prirode dobije se malo odmaka i prividne normalnosti od užasa koji ruši život Eilishine obitelji. Na početku je radnja predvidiva jer još uvijek postoji neka normalnost života i svakodnevnice ali pred kraj nepredvidivost radnja odražava unutarnje stanje kaosa glavnog lika. Jedna od poruka ovog djela je da se ne može slijepo vjerovati u zajamčena prava države te da je na nama propitivati vlastiti život jer u vremenima koja zahtijevaju preživljavanje važna je unutrašnja snaga i moralnost svakog od nas pojedinačno. Najlakše je otići, ali što nakon toga. Treba imati snage preživjeti kad se otisne na put kao što Eilish poručuje na kraju”…na more, moramo ići na more, more je život”. More daje slobodu, nadu ali može biti konačnost, smrt.