Gostovanje Roberta Kurbaše i Krešimira Mišaka u sklopu Mjeseca hrvatske knjige spojilo je kazalište, glazbu i životnu filozofiju.
Nakon dugog vremena dvojica davnih prijatelja, danas tek poznanika, odlučuju se susresti u pizzeriji Roma ne bi li protresli sve teme koje su im se nakupile tijekom godina neviđanja. To je osnovna nit predstave „Pizza s Krešom“, koja je u sklopu Mjeseca hrvatske knjige gostovala u Teatrinu Gradske knjižnice Solin.
Predstavu je dramaturški osmislio, napisao i režirao akademski glumac Robert Kurbaša, koji na pozornici dijeli scenu s Krešimirom Mišakom i Ninom Levak.
Krešimir Mišak u predstavi postaje Robi, dok Robert Kurbaša tumači lik Kreše. Nina Levak pojavljuje se u ulozi konobarice čija kratka, ali upečatljiva pojavljivanja podižu dinamiku predstave, dok cijeli doživljaj dodatno obogaćuje glazbena podloga sastava Black Coffee.
Ova introspektivna drama svoj početni impuls duguje nezavisnom filmu iz osamdesetih „Moja večera s Andreom“.
Mišakov Robi snažno, dojmljivo i karakterno probija tvrdu, skeptičnu obrambenu liniju gledatelja, uvodeći nas u pomalo ironičan lik koji u intelektualnom propitivanju mnogih životnih aspekata razotkriva ono što svi u sebi nosimo, ali rijetki odlučujemo pokazati.
S druge strane, Kurbaša utjelovljuje gotovo gandijevski lik sredovječnog muškarca koji, bježeći od samoga sebe i „crnog scenarija“ što ga je postavio kao rješenje svih životnih problema, prolazi kroz niz samospoznajnih trenutaka — od Tibeta do alternativnih, pomalo utopističkih, ali i katarzično oslobađajućih prosvjetljenja.
Kurbaša je ovom predstavom postigao mnogo više nego što je publika očekivala: naizgled prozaični odlazak na pizzu s Krešom Mišakom pretvara se u logoterapijski trenutak s izraženom duhovnom i ljudskom vertikalom, koja donosi svojevrsni kopernikanski obrat — oslobađajući nas nametnutih, tvorničkih postavki svakodnevice.
