Kada se tijekom kazališne predstave pozornica nalazi uglavnom u mraku ili polumraku, a u publici sjede djeca, mogli bismo očekivati glasan plač, dozivanje mame i velike strahove. Međutim, kada u Teatrin Gradske knjižnice Solin stigne Kazalište Mala scena s predstavom „Zvijezda i mrak“, koja je većim dijelom lišena jakog svjetla, a djeca pritom ne plaču, ne zovu mamu i ne pokazuju strah, već aktivno sudjeluju u izvedbi, jasno je da je riječ o predstavi koja je u potpunosti prilagođena njihovoj dobi i koja im pomaže u suočavanju s vlastitim strahovima.
Riječ je o predstavi koja kroz priču o dječaku Jedan Ja, Zvijezdi i strahu od mraka otvara teme neugodnih emocija, tišine, dosade i snova.
U središtu priče nalazi se dječak Jedan Ja, koji bi najradije živio u zemlji u kojoj nema mraka. Zamišlja svijet u kojem cvijeće neprestano cvjeta, ljudi stalno razgovaraju, igra nikada ne prestaje i uvijek se nešto događa.
Iako ne živi u takvoj zemlji, Jedan Ja ima posebnu prijateljicu – Zvijezdu, koja mu svojim svjetlom osvjetljava noć. No jedne noći Zvijezda padne, a dječak kreće na put kako bi je pronašao i spasio.
Na svom putovanju susreće tužnu krijesnicu koja zbog tuge više ne svijetli i ljutu meduzu koja voli mrak. Stiže i do grada u kojem nikada nema mraka, no ubrzo shvaća da život bez tame ipak nije onakav kakvim ga je zamišljao.
Na kraju putovanja pronalazi svoju prijateljicu Zvijezdu, ali na način koji nije očekivao.
Predstava na nježan i djeci pristupačan način progovara o strahu od mraka, ali i o neugodnim emocijama, snovima, dosadi i tišini. Podsjeća nas na važnost prihvaćanja i onih iskustava od kojih često pokušavamo pobjeći te na potrebu da djeci omogućimo prostor za doživljavanje i razumijevanje različitih emocija.
Posebnost predstave bila je i glazba uživo. Izvedbu su pratili klarinet i violončelo, stvarajući dodatnu atmosferu i pružajući publici posebno kazališno iskustvo.
Ideju i režiju potpisuje Buga Marija Šimić Milošev, dramaturgiju i glazbu Matej Milošev, a scenografiju Marta Dogan. Marta Dogan i Teodora Knežević sudjelovale su u umjetničkoj izradi i obradi scenografije, dok je lutke izradila Marta Dogan. Predstava je nastala uz podršku dječjeg psihologa, što dodatno naglašava njezin promišljeni pristup temama dječjih strahova, emocija i unutarnjih doživljaja.
