Bila jedna zbirka poezije, bila jedna ideja, bio jedan Veselin Vetma… Napisao je Veselin tu zbirku i dobio je ideju svoju zbirku predstaviti na sasvim drugačiji način, kroz jednočinku mjuzikla BRODOVI OD PAPIRA. Trebalo je tu ideju razraditi, doraditi, prilagoditi, oblikovati i realizirati. Na putu od ideje do realizacije pomogli su mu njegovi prijatelji, ali i Gradska knjižnica Solin koja se našla u ulozi nakladnika Veselinove zbirke poezije JER TI SI TA, kao i grad Solin koji mu je dao financijsku potporu.
Ideja se rodila još prije one ružne pandemijske 2020. godine koja je cijelu priču značajno odgodila. Međutim, Veselin nije odustajao i malo po malo krenuo je u realizaciju svoje ideje. Na tom mu je putu pomogao njegov prijatelj, naš solinski maestro, pijanist Marin Limić uglazbivši nekoliko Veselinovih pjesama, a okušao se Marin pritom i u pjevačkim rolama. Ideja je potom zainteresirala i Mišu Limića koji je dao i svoj timbar čitavoj priči, a veliki doprinos je dala i Izabela Martinović izvedbom pjesme „Zvonimirova ulica“.
Upravo su Izabela i Marin izvedbom „Zvonimirove ulice“ i uveli u sasvim drugačiju promociju zbirke koja je u Teatrin Gradske knjižnice Solin privukla znatno više ljudi nego što u Teatrin realno može stati. Svi ti ljudi, Veselinovi prijatelji, poznanici, ljubitelji pisane riječi, svi ti ljudi koji su došli u Teatrin iz njega su izišli preplavljeni dubokim emocijama, jer ono što je Veselin priredio te večeri nikoga nije moglo ostaviti ravnodušnim. Ogolio je Veselin svoju dušu, dao se do kraja, sve njegove emocije izišle su vani, a uz Izabelu i Marina da priča ima svoj početak, sredinu i kraj pomogli su mu i prijatelji, Romana Šauperl te Ivan Miličević koji su nakratko i s puno volje i želje postali glumci na Veselinovoj životnoj pozornici.
Kakva je to zapravo bila večer možda najbolje opisuje Ante Tešija u svom tekstu na Solin Liveu pa ću upravo citirajući njegove riječi i zaključiti ovaj osvrt:
„…Tren prije samog kraja, tren kad je autor pokuša zahvalit svima koji su mu se nesebično dali u pomoć, tren je koji nikog od nas nije ostavija ravnodušnim, kad su autorove suze izazvale silne emocije te sam uvjeren da ni jedno oko nije ostalo suho.
Kad se sa suzama nekomu zahvali, kad se prospe tolika ganutljivost onda nema razloga da se zbirka ne uzme u ruke, jer stihovi našeg Veselina su nešto najiskrenije što imate šansu pročitati.“