Do posljednjeg mjesta ispunjen Teatrin Gradske knjižnice Solin, i još malo preko toga, i gotovo da se sat i 15 minuta osim glumca na pozornici nitko pomaknuo nije, najbolje govore o atmosferi koja je vladala tijekom izvedbe monodrame „Bio sam tamo“ Pere Eranovića. Monodrama je nastala prema motivima romana „Tunika“ Loyda C. Douglasa, a Eranović, koji je u ovome projektu Kazališne družine „Ritam igre“ i redatelj i jedini glumac, kroz lik rimskog centuriona Marcela Galija pripovijeda priču o Velikom petku.
Predstava je svoju premijeru doživjela u srijedu 21. veljače u kripti Svete Lucije (kripta katedrale Svetog Dujma) i samo tjedan dana kasnije stigla je u solinski Teatrin. U tih tjedan dana Pero je imao nekoliko izvedbi svoje monodrame na različitim lokacijama i dok je stigla do Solina već su mnogi kroz recenzije naslutili o kakvom se djelu radi. A radi se o uistinu moćnom djelu koje nikog nije ostavilo ravnodušnim. Nećemo se previše ponavljati i nećemo ovdje opisivati naš doživljaj predstave, nećemo prenositi naše osjećaje koji su se izmjenjivali tijekom tih sat i 15 minuta, ali sa punim pravom možemo reći kako su ljudi mahom nakon što su se svjetla pozornice ugasila iz Teatrina izlazili vidno potreseni, sa suzama u očima i, vjerujemo, težinom u duši. Ne možemo znati kako je tko u publici doživio ovu predstavu, je li netko nakon nje počeo drugačije poimati sebe, je li netko promijenio svoj stav, svoja uvjerenja, svoja vjerovanja, svoje poimanje Velikog petka o kojem je u predstavi zapravo riječ, ali, kako je u svojoj recenziji nakon premijere napisala Magdalena Mrčela: „…Jedno je sigurno – dok ste živi (sjetite se ove rečenice kad predstavi dođe kraj), nećete zaboraviti ovu izvedbu.“
