Rođen je u Splitu, 14. siječnja 1938. Diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, magistrirao iz američke književnosti. Juniorski je prvak Hrvatske 1956. Velemajstor je od 1975. godine. Srebrene medalje osvajao je kao član reprezentacije na Studentskoj olimpijadi (1962. i 1963.), kao igrač seniorske državne reprezentacije na europskom prvenstvu (1961. i 1965.) i njezin sekundant na šahovskim olimpijadama.
Najveći uspjesi: 1. mjesto (Sainte Maxime, 1982.), podjela 1. i 2. mjesta (Malaga 1968., Zagreb 1971., Virovitica 1978.); 2. mjesto (Zagreb 1972., Malaga 1980.); 4. mjesto (Skopje 1980.). Remizirao je s dvadesetak najjačih svjetskih igrača, a pobijedio je Tigrana Petrosjana, Borisa Spaskog i Viktora Korčnoja.
Bio je urednik Šahovskog glasnika (1966.-1997.) i izbornik i trener hrvatske reprezentacije (1991. – 1997.). Napisao je 31 knjigu (u 60 izdanja) s područja šaha, među kojima su Moderna teorija otvaranja (1986.), Temelji strategije i taktike (1988.) i Inspirirani trenuci (1988.).
(Izvor: Hrvatska enciklopedija: sv. 7. – Zagreb: Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2005.)
