Rođen je u Solinu, 8. travnja 1905. Gimnaziju je završio u Splitu, a diplomirao je 1930. na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, gdje mu je profesor bio i brat Jozo. Ptom radi u Splitu kao nastavnik crtanja u gimnaziji (1931.-1943. i 1946.1947.) te kao ravnatelj Škole za primijenjenu umjetnost (1948.1949.). Organizirao je i vodio Školu za likovni odgoj u izbjegličkom logoru u El Shattu (1944.-1945.). Od 1950. do umirovljenja 1965. radi kao crtač u Institutu za narodnu umjetnost u Zagrebu. Slikao je u ulju (Akt, 1930., Portret moje žene, oko 1940.) i akvarelu (Dječja igra, oko 1940.) te crtao prizore iz života u logoru (Život u jednom šatoru, Slikarski atelier, 1944., Partizanska radionica, 1945.) Od 1950. crtežom dokumentira narodnu baštinu, posebno Istre i Dalmacije, prikazujući kuće i njihov inventar, oruđa, glazbala, nošnje i dr. Sudjelovao je na Godišnjoj izložbi hrvatskih umjetnika (Zagreb 1940.) , izložbama zbjega iz El Shatta (El Shatt 1944., Aleksandrija, Kairo, Split 1945.) i umjetnika partizana (Zagreb 1945., 1974.) Njegovi radovi (1750 crteža u 52 sveska i terenski izvještaji) vrijedno su gradivo za proučavanje hrvatske tradicijske kulture, a čuvaju se u Institutu za etnologiju i folkloristiku.
Umro je u Zagrebu, 13. listopada 1982.
(Izvor: Hrvatski bibliografski leksikon : sv. 7. – Zagreb: Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2009.)