Rođen je 22. prosinca 1864. u Vranjicu. Nakon završetka bogoslovije u Zadru doktorira kanonsko pravo u Rimu, gdje potom studira crkvenu povijest i kršćansku arheologiju. Nakon studija arheologije u Beču predavao je crkvenu povijest i kanonsko pravo na zadarskoj bogosloviji. U mnogobrojnim arheološkim i povijesnim studijama obradio je teme iz prapovijesti, antike i ranog kršćanstva u Dalmaciji. Proučavao je glagoljsku baštinu te povijest i graditeljstvo benediktinskog reda u Hrvatskoj. Pod njegovim vodstvom otkriveni su mnogi arheološki spomenici u Dalmaciji i prikupljena glavnina zbirke predmeta starijeg željeznog doba u Arheološkom muzeju u Zadru. Djelovao je kao konzervator i restaurator spomenika starije hrvatske prošlosti (u Ninu, Biogradu i dr.) Zajedno s Franom Bulićem je osnovao Hrvatsko starinarsko društvo «Bihać» u Splitu. Najznačajnija djela su mu: «Vođa po Spljetu i Solinu» (koautori Bulić i Rurar, 1984.), «Povijesni izvori za glagoljsko-rimsku liturgiju od XIII. do XIX. stoljeća» (1900.), «Dvorska kapela sv. Križa u Ninu (1911.) Umro je u Kaštel Starom 3. veljače 1922.
(Izvor: Hrvatska enciklopedija: sv. 5. – Zagreb: Leksikografski zavod «Miroslav Krleža», 2003.)