(foto: Solinska kronika, 15. rujna 2010.)
Rođen je u Solinu, 7. veljače 1939. godine.
Srednju elektrotehničku školu je završio u Splitu, diplomirao je u Zagrebu 1963. godine na Elektrotehničkom fakultetu, a doktorirao je 1991. godine tezom Doprinos teoriji MIG zavarivanja impulsnim strujama na Fakultetu strojarstva i brodogradnje. Nakon studija radio je u Dalmacija-cementu zatim u Zagrebu u Radničkom sveučilištu Moša Pijade, a na Fakultetu strojarstva i brodogradnje je od 1968. asistent, od 1992. docent i od 1997. godine izvanredni profesor. Također je predavao na fakultetima u Ljubljani i Slavonskom Brodu. Bavio se postupcima zavarivanja i opremom za zavarivanje te je teorijski i praktično najviše pridonio razvoju i primjeni impulsnog zavarivanja u više poduzeća (brodogradilišta u Puli, Rijeci, Splitu, Veloj Luci, Blatu i Korčuli, Monting i Rade Končar u Zagrebu, Đuro Đaković u Slavonskom Brodu, Iskra u Ljubljani, Varstroj u Lendavi). Samostalno i kao suautor objavljivao je radove u zbornicima domaćih i inozemnih skupova te u periodicima Zavarivanje, Obrazovanje i rad, Zavarivač (Beograd), Maschinenmarkt (Wuerzburg), Przeglad spawalnictwa (Varšava), Energetika – gospodarstvo – ekologija – etika, Joining and Materials (Cambridge). Napisao je poglavlje u knjizi Elektrolučno zavarivanje, suautor je knjige REL zavarivanje. Samostalno i kao suradnik je realizirao tridesetak studija i elaborata te dvadesetak stručnih radova koji su znatan napredak u zavarivačkoj djelatnosti. Bio je član Upravnog odbora Međunarodnog instituta za zavarivanje i nacionalnog ogranka Europske federacije za zavarivanje pri Hrvatskom društvu za tehniku zavarivanja. Bio je glavni urednik časopisa Zavarivanje od 1990. do 1996. godine.
Kajo Grubić je umro 2009. godine u Zagrebu. Pokopan je na Novom Groblju u Solinu.
(Izvor: Hrvatski biografski leksikon : sv. 5. – Zagreb: Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2002.)