(Izvor fotografije: Izabrani spisi / Ejnar Dyggve. – Split: Književni krug, 1989.)
Danski arheolog i arhitekt Ejnar Dyggve rodio se u Liepaji (Letonija), 17. listopada 1887. Od 1922. iskapao je u Solinu, 1929.-1932. bio je arhitekt konzervator Arheološkog muzeja u Splitu; istraživao je i drugdje u Dalmaciji. Nakon II. svjetskog rata, točnije 1949. istražuje kršćanski kultni centar u Solinu. Od tada pa sve do 1960. često boravi i istražuje u Dalmaciji, posebice u Splitu i Solinu. Umro je u Kopenhagenu, 6. kolovoza 1961.
Dyggveov doprinos proučavanju, vrednovanju i znanstvenoj obradi naših starina, graditeljskog i kulturnog naslijeđa Solina, Splita i Dalmacije izuzetno je velik, imajući u prvom redu činjenicu da je od cjelokupnog njegova istraživačkog rada najopsežniji „solinski opus”, da je zbog doprinosa istraživanju stare Salone Dyggve proglašen počasnim građaninom Solina, da je 1958. poklonio gradu Splitu cjelokupnu svoju istraživačku građu te da je njegov obol hrvatskoj kulturi potvrđen značajnim znanstvenim i društvenim priznanjima.
Glavna Dyggveova djela su: „Grad Salona : raspored i topografija : istraživanja u Saloni I.” (1928.), „Nova istraživanja o prijelazu preko rijeke Jadro kraj Salone” (1929.), „Kršćanska Salona” (1933.), Starokršćansko groblje Marusinac : istraživanja u Saloni III.” (1939.).
(Izvor: Hrvatska enciklopedija: sv. 3. – Zagreb: „Leksikografski zavod „Miroslav Krleža”, 2001. ; Povijest salonitanskog kršćanstva / Ejnar Dyggve. – Split : „Književni krug”, 1996.