Rođen je u Solinu 1940. Osnovnu školu je završio u Solinu, a sjemenišnu gimnaziju pohađao je u Splitu i Zagrebu, gdje je i maturirao. U Zagrebu je završio studij filozofije i teologije, a studij glazbe na Papinskom institutu u Rimu, na kojemu je magistrirao glazbu i doktorirao muzikologiju. Za svećenika je zaređen 1966. Pastoralno je djelovao u Makarskoj i Pločama. U splitskom sjemeništu i gimnaziji predavao je i bio odgojitelj. Bio je više od deset godina predstojnik Instituta za teološku kulturu i profesor na Teologiji u Splitu. Osnovao je i vodio dvanaest godina Splitski vokalni oktet. U Rimu je šest godina radio na Radio Vatikanu i tri godine na RAI.
Maestro Blajić je pjevao, predvodio pjevanje, dirigirao, skladao, organizirao glazbene manifestacije, držao predavanja i pisao članke o glazbi…
Objavljena su mu djela: „Riječ je o glazbi” (1992.), „Svjedočenja protiv zaborava” (1992.), „Sve ima svoje vrijeme” (1993.), „Ponukan rekoh” (1993.) i „Riječ u odjecima riječi” (1995.).
Don Petar Zdravko Blajić ubijen je 1996. u svom stanu u Splitu.
(Izvor: Ponukan rekoh / Petar Zdravko Blajić. – Split: Društvo prijatelja kulturne baštine, 1993.)