U subotu, 14. siječnja, Ane Paška je u Teatrinu svojim ”kazališnim zvukopisom” JaMajka Dream progovorila o majčinstvu iz perspektive svega onoga što je ispod i iznad svakodnevnice, onih, vrlo često, neizgovorenih misli, riječi i osjećaja koje majka u svojoj tišini usmjerava i poklanja svom djetetu.
Umjesto da se prepričavaju i tumače, u predstavi su zvukom, glazbom i scenskim pokretom prikazana različita emotivna stanja i odnosi prema majčinstvu kroz scensku igru, nastalu kao rezultat sedam mjeseci istraživanja i kreiranja specifičnog zvukopisa koji je postao jezik predstave.
