Sin slikara Živka Kljakovića, rodio se 29. ožujka 1930. godine.
Klasičnu gimnaziju je završio u Splitu, a glumu je diplomirao 1955. na Akademiji za pozorišnu umetnost u Beogradu, i kazališnu režiju na Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu 1960. godine.
Od 1955. godine je angažiran u Zagrebačkom dramskom kazalištu (poslije Dramsko kazalište Gavella), 1972. prelazi u samostalne umjetnike, a od 1989. do umirovljena 1995. član je Hrvatskog narodnog kazališta u Splitu.
Kao kazališni redatelj predstavio se Plautovom komedijom Hvalisavi vojnik (1962.) u Gavelli, gdje je u sljedeći desetak godina režirao više komada, poglavito suvremenih dramatičara: Malograđani (M. Gorki), Zmaj (J. L. Švarc), Tango (S. Mrožek), Ptice bez jata (D. Roksandić), Amerika, Amerika (T. Bakarić), Živjeti kao svinje (J. Arden), Lift za kuhinju (H. Pinter), Što je vidio sobar (J. Orton), Jazavac pred sudom (P. Kočić). Godine 1974. režirao je prvu predstavu Teatra u gostima, političku satiru Ševa M. Kundere. U splitskom Hrvatskom narodnom kazalištu prvi put se predstavio 1971. godine Kunderinom komedijom Monada, a nakon toga je postavio predstave Šjora File, Šjor Bartulovi snovi i Ratni bogatuni E. De Filippa, Splitski akvarel (I. Tijardovića), Roko i Cicibela i Ja i moj mali kumpanjo (M. Smoje), Ribarske svađe (C. Goldoni), Libar Marka Uvodića Splićanina, Čovik, zvir i kripost (L. Pirandello), Tango (S. Mrožek), Miroslav i Mariola (Z. Bajsić) te Lekvidacija (P. Miloš). U splitskom Gradskom kazalištu mladih režirao je Kazališni sat i Operu za tri groša (J. Boko) i smješnicu Ljubovnici nepoznatog dubrovačkog autora. Surađivao je sa zagrebačkim kazalištima Jazavac, Komedija i Mala scena, te s kazalištima u Virovitici, Varaždinu i Dubrovniku.
Često se potpisuje i kao prerađivač, osobito kad je riječ o prebacivanju na čakavski idiom te suvremenoj lokalizaciji tekstova: Ratni bogatuni (E. De Filippo), Kato, Kato, moje zlato (W. Shakespeare), Mario (M. Pagnol), Biž’ ća, ne motaj se gola (G. Feydeau), Kate Kapuralica oliti Kate Šigureca (V. Stulli).
Dihotomija između avangardnoga i komediografsko-pučkoga teatra, karakteristična za njegovu redateljsku poetiku, donekle dolazi do izražaja i u njegovim dramama: Susreti, Bobo, Teštament (njegovo najizvođenije djelo), Priča o zločinu, Vaš Antiša, Branitelji, Majstor i Frankenstein (neizvedeno).
Veće uloge u filmovima odigrao je u Pravdi A. Babaje i letovima koji se pamte N. Tanhofera. Režirao je epizodu Duga ulica u omnibusu Ključ te četiri cjelovečernja igrana filma: Jedanaesta zapovijed, Usporeno kretanje, Marjuča ili smrt te Kužiš, stari moj, koji je imao najbolji prijem u kritike i publike. Koscenarist je filma Lito vilovito O. Gluščevića. Režirao je TV drame i serije: Čovjek od riječi, Buža, Naši i vaši te Iz starog Zagreba (prema vlastitom scenariju). Autor je radijskih drama Viljem osvajač, Djeca pjevaju, Čuvaj se psa i Oslobođenje.
Dobitnik je Nagrade Vladimir Nazor za životno djelo 2007. godine.
Umro je na Korčuli, 16. rujna 2010. godine.
(Izvor: Izvor: Hrvatski biografski leksiokn : sv. 7. – Zagreb: Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2009.)
