Javno izlaganje „HRVATSKA AUTOHTONOST I FILOZOFIJA SREDNJOVJEKOVLJA“ (16. studenoga 2026.) u Gradskoj knjižnici Solin

U tjednu u kojem obilježavamo Dan sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje tijekom Domovinskog rata (18. studenoga), u Gradskoj knjižnici Solin već treću godinu zaredom održano je i prigodno izlaganje povodom Svjetskog dana filozofije, kojem je tradicionalno posvećen treći četvrtak u mjesecu studenom. Tako je datum Svjetskog dana filozofije ove godine upravo 19. studenog, dok je izlaganje o kojem je riječ 16. studenoga ujedinilo jednu povijesnu te povijesno-filozofsku temu pod naslovom: „HRVATSKA AUTOHTONOST I FILOZOFIJA SREDNJOVJEKOVLJA“.  Izlagač je bio voditelj edukativnog programa „Mala škola filozofije“ – Solin i koordinator projekta arheološkog turizma „Regnum Croatorum“ Mate Božić, a koji je povijesno-filozofske teme iz hrvatske prošlosti povodom tog datuma razlagao i 2024. („Filozofi srednjeg vijeka o Hrvatima: Ime, podrijetlo i (ne)doseljenje!“) te 2025. godine („ŠAHIRANI GRB HRVATSKE: SIMBOLIKA I FILOZOFIJA od prosvjetiteljstva do suvremenog doba“), također u prostoru Gradske knjižnice Solin (Teatrin).

Ovoga puta bilo je riječi o različitim pristupima problemu hrvatske etnogeneze, tj. oblikovanju Hrvata kao naroda. Tako se prije svega pred publiku postavilo pitanje što definira Hrvate kao etničku zajednicu odnosno narod u odnosu na najbliže njima susjedne narode (Talijane, Slovence, Mađare, Srbe, Bošnjake i Crnogorce), te koje su sve teorije o samim početcima hrvatske etnogoneze do sada bile predstavljene. Zaključeno je kako se te teorije mogu podijeliti u dvije skupine: „doseobne“ (prema kojima su se Hrvati kao određena skupina upravo pod tim imenom „doselili“ u određenom povijesnom trenutku na područje na kojem i danas obitavaju) i autohtone (koje naglasak stavljaju na postupno oblikovanje hrvatskog naroda upravo na području na kojem Hrvati i danas žive – prema kojima ne može biti riječi o hrvatskom doseljavanju nego upravo o domaćem razvoju).

Tako je publika imala priliku čuti glavne naglaske cijelog niza „doseobnih“ teorija: slavenskih (u raznim varijantama), gotskih ili germanskih, iranskih, bugarskih, avarskih i turskih, koje su tijekom desetljeća pa sve do suvremenog doba zastupali različiti autori, uglavnom slijedeći zapise bizantskog cara Konstantina Porfirogeneta sredinom 10. stoljeća. S druge strane izložena su i suprotna mišljenja o autohtonosti Hrvata kao naroda – odnosno nastanku hrvatske etničke zajednice pod tim imenom na domaćem tlu i njezinom postupnom razvoju kroz stoljeća sve do danas. Pritom su te teorije podijeljene u tri skupine: autohtona I. (antička) – sažeta u djelu Tome Arhiđakona iz 13. st. (Historia Salnitana), autohtona II. (ilirska) te kronološki posljednja nastala u nizu: autohtona III. (dalmatinska), koju je u svojim studijama, člancima i javnim izlaganjima u nekoliko navrata (od 2019. godine) predstavio povjesničar i autor Mate Božić.

Nakon definiranja prostora (tj. područja na kojem Hrvati i danas obitavaju) i vremena (tj. od perioda propasti Zapadnog Rimskog carstva i „seobe naroda“ – 5. stoljeće, do početka 9. stoljeća) u okviru kojih se započela oblikovati hrvatska etnička zajednica (ili narod) uslijedio je drugi dio predavanja u kojem je bio naznačen razvoj filozofije na tako definiranom hrvatskom povijesnom/etničkom prostoru tijekom srednjovjekovlja. Bilo je riječi o zabilježenim tragovima filozofske misli „u Hrvata“ od ranog srednjeg vijeka do početka XVI. stoljeća, uključujući pritom misao i djela najznačajnijih autora: od benediktinca Gottschalka (koji je sredinom 9. stoljeća kratko boravio u hrvatskoj kneževini), preko Hermana Dalmatina (rođenog oko 1110. godine u središnjoj Istri), do Ivana Česmičkog (ili Jana Panonija, rođenog 1434. u sjevernim hrvatskim krajevima: ušće rijeke Drave ili Čazma) i Jurja Dragišića (rođenog oko 1445. godine u Srebrnici na istoku Bosne). 

Uz navedene mislioce spomenuti su i drugi autori koji potječu s hrvatskog povijesnog/etničkog prostora – od zapadnih prema južnim odnosno istočnim područjima: Petar Pavao Vergerije st. 1370. – 1444., Istra (Kopar); Martin Nimira druga polovica 15. stoljeća, Rab; Pavao Dalmatin, 1190.-1255.; Filip Zadranin, druga polovica 15. st.; Benedikt Benković, oko 1460.-1525. okolica Zadra; Nikola Statilić, oko 1470. – nakon 1500., Trogir; Marko Marulić, 1450.-1524., Split; Ivan Stojković (1390.-1443.) i Benedikt Kotrulj (o. 1416.-1469.) iz Dubrovnika te naposljetku Nikola Modruški (oko 1420. – 1480.) iz Grblja kraj Kotora.

Nakon samog izlaganja uslijedili su osvrti i pitanja upućeni iz publike te zanimljiva rasprava u kojoj su sudjelovali svi sudionici novog izdanja ovog edukativnog programa. Može se zaključiti kako je – budući da Svjetski dan filozofije za svoj cilj ima isticanje važnosti filozofskih disciplina u poticanju kritičkog mišljenja – ovo predstavljanje različitih načina promišljanja niza autora o hrvatskoj etnogenezi (ili nastanku hrvatskog naroda) tome bilo koristan doprinos, dok je kratki uvod u filozofska promišljanja i djela raznih autora hrvatskog srednjovjekovlja posvjedočilo kako filozofska misao „u Hrvata“ ima duboke i razgranate korijene koji tek trebaju biti pomno istraženi i sintetizirani.

Scroll to Top