Bila je to večer i tuge i radosti, ispunjena emocijama koje su prštale na sve strane jer bila je posvećena Tei Perović i njezinoj knjizi „Nebo“. Tea je svoju drugu i posljednju knjigu napisala neposredno prije smrti te nam je ostavila u nasljeđe i kao svjedočanstvo – kako svojoj djeci, tako i svima nama koji želimo dopustiti da nas pronađe, dotakne i promijeni.
O Tei, njezinu životu i snazi s kojom je nosila svoju bolest te o njezinu nasljeđu satkanom u knjigama „Stvorene smo za nebo“ i „Nebo“, u Teatrinu Gradske knjižnice Solin govorili su i svjedočili Iris Delić, urednica u nakladničkoj kući Salesiana, Antonia Primorac, urednica portala Žena vrsna, te Marlon Macanović, Tein prijatelj.
Nećemo vam ovdje prenositi što je njih troje govorilo o Tei, nećemo prepričavati i citirati njihove riječi i rečenice. Samo ćemo reći kako su svo troje s velikom emocijom posvjedočili da ih je Tea itekako dotaknula svojim životom i životnom misijom s kojom je dočekala odlazak s ovoga svijeta. Svjedočili su o neizmjernom bogatstvu koje im je donijela suradnja i prijateljstvo s Teom, a o njezinu životu možda najbolje svjedoči rečenica koju je sama zapisala:
„Osjećam nekako duboko u sebi da meni nije dano da ozdravim, da Bog sa mnom ima drukčiji plan.”
Ovu je rečenicu Tea zapisala nekoliko mjeseci prije svoje smrti, no sigurni smo da je to osjećala i puno ranije jer je svoju misiju svjedočenja Božje ljubavi provodila do posljednjeg dana života. Tea je tako u posljednjoj godini ovozemaljskog života obišla cijelu Hrvatsku, neumorno svjedočeći o Božjoj blizini usred smrtonosne bolesti. Njezine su riječi dotaknule tisuće ljudi jer ni onda kada ju je tijelo izdavalo, Tea nije prestajala govoriti i pisati o nebu.
Ova knjiga, nastala u posljednjim trenutcima Teina života, njezin je odgovor na pitanje koje si svi postavljamo. U njoj još dublje i hrabrije progovara o svojem životu i susretu sa smrću te nas podsjeća: smrt nije suprotnost životu, već prijelaz u puninu za koju smo stvoreni.
