Jakob Filić ovogodišnji pobjednik našeg Natječaja za najbolju neobjavljenu pjesmu

Pjesma Jakoba Filića “Džepni oblak” osvojila je žiri i prvu nagradu.

 

Jakob Filić rođen je u Zagrebu u svibnju 1994. godine. Studira francuski jezik i komparativnu književnost. Najdraži pjesnici su mu F. G. Lorca, A. B. Šimić i Danijel Dragojević. Pjesme su mu do sada izašle u zborniku Hrvatska mlada lirika 2. Voli zelenu boju, avione i ljeto.

 

Čestitamo Jakobu na nagradi s nadom da će mu biti poticaj u daljnjem pisanju!

 

A evo što Jakob piše nama:

“Želio bih u svakom slučaju pohvaliti Vašu knjižnicu, prvo radi same organizacije ovakvog natječaja (koliko mi je poznato, zagrebačke knjižnice ovakve stvari ne organiziraju), radi promoviranja pjesništva mladih neetabliranih pjesnika i najviše radi pristupačnosti i ažurnosti, brzom odgovaranju na sve upite i ostalo… Prateći situaciju vezanu uz sam natječaj primjetio sam na Vašim internet stranicama mnoštvo sadržaja i događanja vezanih za Gradsku knjižnicu Solin. Želim Vam dati riječi podrške, to je pravi način na koji bi trebale djelovati sve knjižnice!”

 

DŽEPNI OBLAK

Od magle i rose,

Maslačkove sjemenke

I duše jedne umiljate mačke

Stvorio sam

Jedan mali veseli oblak.

(moj dobri i pitomi ljubimac)

Posvuda sam ga nosio u džepu,

Pa kad mi je bilo dosadno

S njim sam se igrao.

Ponekad sam ga stavljao na dlan

I puštao da kiši,

Gledao ga kako mijenja boje,

Dragao ga kako se draga pas

(i govorio – dobri moj).

Rijetko je kada sijevao,

Samo kad sam bio jako loše raspoložen.

Kad sam ga puštao da mi sjedi na ramenu

Ljudi su govorili

Da mi je glava u oblacima.

Za vedrih i vjetrovitih dana

Vodio sam ga u šetnju

Kao balon na uzici.

Zimi je volio sniježiti,

Ali to je bio poseban snijeg.

Zajedno s pahuljama miješale su se maslačkove sjemenke.

Ponekad,

Kad sam bio jako umoran,

Rasprostirao se kao jastuk

Pa mi u snove slao

Uspavljujuće dobrodušne kiše

Okrugle bjeline

Meke i tople prostore.

Četiri smo se godine družili,

A onda jednog jutra

Morao je otići –

„Nemoj se ljutiti,

U tvome džepu i snovima

Postalo mi je pretijesno.

Vrijeme je da pođem

U plave obzore.

Ali jednog dana,

Kada napravimo puni krug,

Vratit ću se ovdje.

To će biti moji posljednji trenutci.

Doći ću se s tobom pozdraviti.“ 

Dugo sam čekao,

A onda jednog dana

Kad sam već ostario

(moja kosa – boje oblaka)

Zasniježilo je pahuljama

Pomiješanim s maslačkovim sjemenkama.

Scroll to Top