Pjesma Jakoba Filića “Džepni oblak” osvojila je žiri i prvu nagradu.
Jakob Filić rođen je u Zagrebu u svibnju 1994. godine. Studira francuski jezik i komparativnu književnost. Najdraži pjesnici su mu F. G. Lorca, A. B. Šimić i Danijel Dragojević. Pjesme su mu do sada izašle u zborniku Hrvatska mlada lirika 2. Voli zelenu boju, avione i ljeto.
Čestitamo Jakobu na nagradi s nadom da će mu biti poticaj u daljnjem pisanju!
A evo što Jakob piše nama:
“Želio bih u svakom slučaju pohvaliti Vašu knjižnicu, prvo radi same organizacije ovakvog natječaja (koliko mi je poznato, zagrebačke knjižnice ovakve stvari ne organiziraju), radi promoviranja pjesništva mladih neetabliranih pjesnika i najviše radi pristupačnosti i ažurnosti, brzom odgovaranju na sve upite i ostalo… Prateći situaciju vezanu uz sam natječaj primjetio sam na Vašim internet stranicama mnoštvo sadržaja i događanja vezanih za Gradsku knjižnicu Solin. Želim Vam dati riječi podrške, to je pravi način na koji bi trebale djelovati sve knjižnice!”
DŽEPNI OBLAK
Od magle i rose,
Maslačkove sjemenke
I duše jedne umiljate mačke
Stvorio sam
Jedan mali veseli oblak.
(moj dobri i pitomi ljubimac)
Posvuda sam ga nosio u džepu,
Pa kad mi je bilo dosadno
S njim sam se igrao.
Ponekad sam ga stavljao na dlan
I puštao da kiši,
Gledao ga kako mijenja boje,
Dragao ga kako se draga pas
(i govorio – dobri moj).
Rijetko je kada sijevao,
Samo kad sam bio jako loše raspoložen.
Kad sam ga puštao da mi sjedi na ramenu
Ljudi su govorili
Da mi je glava u oblacima.
Za vedrih i vjetrovitih dana
Vodio sam ga u šetnju
Kao balon na uzici.
Zimi je volio sniježiti,
Ali to je bio poseban snijeg.
Zajedno s pahuljama miješale su se maslačkove sjemenke.
Ponekad,
Kad sam bio jako umoran,
Rasprostirao se kao jastuk
Pa mi u snove slao
Uspavljujuće dobrodušne kiše
Okrugle bjeline
Meke i tople prostore.
Četiri smo se godine družili,
A onda jednog jutra
Morao je otići –
„Nemoj se ljutiti,
U tvome džepu i snovima
Postalo mi je pretijesno.
Vrijeme je da pođem
U plave obzore.
Ali jednog dana,
Kada napravimo puni krug,
Vratit ću se ovdje.
To će biti moji posljednji trenutci.
Doći ću se s tobom pozdraviti.“
Dugo sam čekao,
A onda jednog dana
Kad sam već ostario
(moja kosa – boje oblaka)
Zasniježilo je pahuljama
Pomiješanim s maslačkovim sjemenkama.