Rodio se u Solinu 8. veljače 1887. godine. Bio je u rodu tada već uglednim arheologu don Frani Buliću, koji je, vjerojatno utjecao na Katićev životni put i opredjeljenje. Posvetio se, naime, svećeničkom zvanju i studiju povijesti. poslije osnovnog školovanja u Solinu pohađao je Klasičnu gimnaziju u Splitu (do 1906. godine), a onda bogosloviju u Zadru (do 1910. godine). Bio je zatim kratko doba župnik u Čaporicama kod Trilja. Godine 1912. upisao je na zagrebačkom sveučilištu prirodne znanosti: fiziku, matematiku i prirodopis, no od nadležnih crkvenih vlasti nije dobio dopuštenje za taj studij pa se morao vratiti župnikovanju, što je radio sve do 1919. godine. Tada odlazi u Zagreb studirati hrvatski jezik i književnost i povijest. Diplomirao je 1923. godine. Na istom je fakultetu postigao doktoratpovijesnih znanosti 1933. godine radom „Saksonac Gottschalk na dvoru kneza Trpimira“. Poslije diplomiranja predavao je na državnim gimnazijama po Dalmaciji; u Sinju, Kninu i Splitu. Od 1933. do 1941. godine bio je direktor Biskupske klasične gimnazije s pravom javnosti u Splitu. Dolaskom Talijana u grad, u proljeće 1941. godine, da bi izbjegao hapšenje, prelazi u Zagreb. Tamo je najprije ravnatelj II. realne gimnazije do 1942. godine, a potom do svršetka rata, profesor povijesti na Visokoj pedagoškoj školi u Zagrebu. Godine 1945. postavljen je za rukovoditelja Kninskog muzeja i dodijeljen je Arheološkom muzeju u Splitu, kojemu je od 1947. do 1954. godine kustos, a otad do umirovljena, 1959. godine znanstveni suradnik. Umro je dvije godine poslije, točnije 26. kolovoza 1961. godine.
Znanstveni rad Lovre Katića obuhvaća nekoliko područja. To su povijest proprie dictu,u što valja ubrojiti i pokoji rad iz crkvene povijesti, zatim povijesna topografija u uskoj vezi s povijesnim, konkretnim pitanjima te manjim dijelom arheološke teme i pokoja iz povijesti umjetnosti.Katić je, odgojen u onodobnoj aktualno „školi“ oslonjenoj na postignuća Račkog i Šišića i na tadašnjemu kritičkome duhu, želio biti egzaktnim tumačem povijesnih ličnosti i događaja pa je istražujući minula stoljeća, nastojao slijediti upravo onaj znanstveni postupak koji ponajprije počiva na proučavanju i procjeni izvora, one dostupne građe na kojoj se temelji svako sustavno tumačenje prošlosti. Odatle i Katićeva zabrinutost spoznajom da je u „krv i život naroda“ ušlo mnogo neprovjerenih i „neutvrđenih činjenica“, nešto što ni s povijesnim tijekom niti s historiografskom metodom ne bi smjelo niti ni u kakvoj vezi.Uza znanstveni rad, Katić je popularizirao hrvatsku povijest, približavao je običnu čitatelju, obrazovanu ali i neuku čovjeku, pri čemu je često nastojao i literarnu crtu unijeti u škrtu stvarnu okosnicu oko koje se gradila spoznaja hrvatske povijesti ranog srednjeg vijeka.Objavljena su mu djela: Borba Grgura Ninskog sa splitskim nadbiskupom Ivanom (1925.), Stopama hrvatskih narodnih vladara (1929.), Na vratima hrvatske povijesti (1930.), Svoji na svome (1932.), Saksonac Gottschalk na dvoru kneza Trpimira (1932.), Sveta Mala Terezija (1932.), Povijest katoličke crkve (1933.), Ubavo selo : pripovijesti (1934.), Kraljica Jelena : roman iz doba hrvatskih vladara (1935.), Pregled povijesti Hrvata (1938.), Vođa po starohrvatskom Solinu (1939.), Tri najveća hrvatska kralja (1943.), Hrvatska poviest I. za VIII. razred srednjih škola (1943.), Kratka poviest Hrvata (1946.), Solin od VII do XX stoljeća (1971.), Davni glasovi iz solinskih ruševina (1976.) i dr.Katić je objavio brojne radove u časopisima, almanasima, zbornicima i novinama (Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku, Starohrvatska prosvjeta, Bogoslovska smotra, List biskupije splitsko-makarske, Hrvatsko kolo, Anali Historijskog instituta JAZU u Dubrovniku, Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, Riječ, Pučka prosvjeta, Hrvatska straža, Novo doba, Katolički list, Hrvatski narod, Spremnost i dr.)
(Izvor: Rasprave i članci iz hrvatske povijesti / Lovre Katić. – Split: Književni krug, 1993.)