Rodio se u Splitu, 15. lipnja 1886. godine.
Studirao je u Beču, gdje je doktorirao iz povijesti umjetnosti. Zajedno sa don Franom Bulićem od 1926. godine organizirao je i vodio u Splitu konzervatorsku službu za Dalmaciju, a od 1941. do 1950. godine je bio ravnatelj Konzervatorskog zavoda za cijelu Hrvatsku. Od 1965. godine član je JAZU.
Težište njegova znanstvenog istraživanja bili su spomenici Dalmacije od antike do baroka, a proučavao je i spomenike kontinentalne Hrvatske. U mnogobrojnim člancima u dnevnom tisku popularizirao je spomeničku baštinu Hrvatske. U djelu Iz kolijevke hrvatske prošlosti (1930.) postavio je temelje starohrvatskoj arheologiji.
Istražujući groblja starohrvatskog doba, potanko je obradio njihove oblike i predmete, osobito nakit (Starohrvatsko groblje na Majdanu kod Solina, Vjesnik za historiju i arheologiju dalmatinsku, 1930.-1934.; Iskopine društva Bihaća u Mravincima i starohrvatska groblja. Rad JAZU, 1940.). Prinos solinskoj arheologiji dao je radom Otkriće kraljevskog samostana XI vijeka sv. Mojsija u Šupljoj crkvi u Solinu (Split, 1931.) Zapažena su i njegova djela iz povijesti i epigrafije među kojima je i djelo Tragom hrvatskih kraljeva. O zadnjim iskopinama društva Bihaća u okolici Splita i Solina (1930.). Objavljivao je u brojnim domaćim i stranim periodicima.
Umro je u Zagrebu, 19. travnja 1971. godine.
(Izvor: Hrvatska enciklopedija: sv. 5. – Zagreb: Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2003.
Hrvatski biografski leksikon : sv. 7. – Zagreb: Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2009.)
Poštanska marka s likom Ljube Karamana (Izvor: www.antikvarijat-studio.hr)
(Izvor: www.posta.hr)