Rođen je u Kuli Norinskoj, 15. rujna 1900. godine.
U Splitu je završio sjemenišnu gimnaziju. Bogosloviju je studirao u Mariboru i Sarajevu, gdje je diplomirao 1925. godine i bio zaređen za svećenika. Poslijediplomski studij na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu je završio 1935. godine. Bio je župnik u neretvanskoj župi Dobranje – Bijeli Vir od 1925. – 1931., i vjeroučitelj u Metkoviću od 1928. godine. Zbog svojih hrvatskih nazora i djelovanje 1933. godine je dobio otkaz i 1934. je premješten u Makarsku. Od 1937. godine ponovno je vjeroučitelj u Metkoviću. Potkraj 1944. godine postao je župnikom u Opuzenu. Na montiranom suđenju u Metkoviću u srpnju 1945. godine osuđen je na prisilni petogodišnji rad i petnaestogodišnji gubitak nacionalne časti. Kaznu je izdržavao na državnom dobru Vrana kraj Biograda i u Staroj Gradiški. Nakon žalbe pušten je u svibnju 1946. godine te je ubrzo imenovan župnikom u Vranjicu. U lipnju 1950. godine je ponovno uhićen i odveden u zatvor Uprave državne bezbjednosti na Katalinića brigu u Splitu gdje je umro 14. kolovoza 1950. umro od posljedica mučenja.
Jerković je istraživao crkvenu, političku i gospodarsku povijest donjoneretvanskog kraja, a svoje radove je objavljivao u više časopisa. Knjigu Jerkovićevih radova „Don Radovan Jerković – život i djelo“ priredio je Mile Vidović 2000. godine.
(Izvor: Hrvatski biografski leksikon : sv. 6. – Zagreb: Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2005.
Hrvatski martirologij XX. stoljeća : sv. 1. / Anto Baković. – Zagreb: Martyrium Croatiae, 2007.)
Knjiga Fabijana Veraje o životu, radu i mučeničkoj smrti don Radovana Jerkovića