J. Kljaković: Autoportret
(Izvor: Hrvatski biografski leksikon: sv. 7. – Zagreb: Leksikografski zavod Miroskav Krleža, 2009.)
Rođen je u Solinu, 10. ožujka 1889. Studirao je na Akademiji u Pragu kod V. Bukovca (1908.), potom na Instituto delle belle arti u Rimu te kod F. Hodlera u Ženevi (1917.). Fresko-slikarstvo učio je kod M. Lenoira u Parizu (1920.). U vrijeme I. svjetskog rata boravi najprije u Srbiji, a poslije u Francuskoj. Bio je profesor na Akademiji u Zagrebu (1921.-143.), gdje je predavao zidno i dekorativno slikarstvo. Godine 1943. odlazi u Rim, 1947. u Buenos Aires, a 1956. ponovno u Rim. U Zagreb se vraća 1968.
Kljaković je majstor fresko-slikarstva. Izveo je ciklus od 14 fresaka u crkvi Sv. Marka u Zagrebu (1923.-1940.), u župnim crkvama u Vranjicu (1928.) i Dobroti (s A. Mezdijićem), u memorijalnoj crkvi u Biskupiji kod Knina, u Trgovačko-obrtničkoj komori (s O. Mujadžićem) te u Gradskoj vijećnici u Zagrebu. U Rimu 1956. slika freske u zgradi Zavoda Sv. Jeronima. Osim fresaka radio je slike u ulju velikog opsega i religiozne tematike («Posljednja večera», «Uskrsnuće», «Bičevanje»), motive iz zavičaja s težacima i ribarima («Povratak ribara», «U luci», «Jematva», «Na kupanju») i portrete istaknutih ličnosti («Ruđer Bošković»). Crtao je karikature, plakate i ilustrirao knjige («Smrt Smail-age Čengića», «Alkar»). Pisao je memoarska djela («U suvremenom kaosu»).
Izlagao je s društvom «Medulić» u Zagrebu 1910., a samostalno u Zagrebu (1920.) i Buenos Airesu (1948.), te na brojnim skupnim izložbama u domovini i inozemstvu. Svoju kuću i svoja djela darovao je gradu Zagrebu za javnu galeriju (1969.)
Joza Kljaković je umro u Zagrebu, 1. listopada 1969.
(Izvor: Enciklopedija hrvatske umjetnosti : sv. 1. – Zagreb: Leksikografski zavod «Miroslav Krleža», 1995.)
J. Kljaković: Čudesni ribolov (freska)
(Župna crkva sv. Martina u Vranjicu, foto Ozren Mandić)