Rodio se u Vranjicu, 8. ožujka 1898. Umro je u Zadru, 21. studenog 1961. godine.
Klasičnu gimnaziju je završio u Splitu, a studij prava u Zagrebu 1921. godine. Djelovao je kao odvjetnik u Kninu od 1930. do 1941. godine, kada se vraća u Vranjic, odakle 1943. odlazi u partizane. Godine 1944. povjerenik je za gospodarstvo Okružnoga NOO i blagajnik okružnog odjela JNOF u Kninu, potom član Povjereništva za pravosuđe ZAVNOH-a te u Beogradu tajnik Državne komisije za utvrđivanje zločina okupatora (1944.-1948.) i potom do umirovljenja 1951. godine sudac Vrhovnog suda. U tom razdoblju je bio i zastupnik u Saveznoj skupštini.
Po umirovljenju nastanjuje se u Zadru, gdje se bavio znanstvenim i kulturno-socijalnim radom. Bio je predsjednik pododbora Matice hrvatske, od 1952. godine član uredništva Zadarske revije i od 1957. jedan od njezinih urednika.
Još za studija zagovarao je jugoslavensku ideju i bio jedan od osnivača Demokratskoga studentskoga kluba Jugoslavija, a nakon 1918. godine član Pribićevićeve Demokratske stranke (poslije SDS) pa Zemljoradničke stranke. U tom duhu se javio u Srpskom kolu člancima kojima osuđuje politiku Stjepana Radića kao nacionalno podvajanje seljaštva i zagovara radikalni jugoslavenski integralizam putem staleškog (seljačkog) zbližavanja. Pisao je i u glasilima samostalnih demokrata Život i Naše selo slijedeći stranačku politiku i oštro napadajući Radića, sve do formiranja Seljačko-demokratske koalicije koju je pozdravio.
Kao povjesničar uglavnom se bavio poviješću Dalmacije pod mletačkom upravom i u XIX. stoljeću. Surađivao je u Zadarskoj reviji, Radovima Instituta JAZU u Zadru, Mogućnostima, Starinama, a pisao je i za Glas Zadra i Narodni list.
(Izvor: Hrvatski biografski leksiokn : sv. 5. – Zagreb: Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2002.)