Rodio se u Makarskoj, 14. listopada 1833. godine.
U Splitu je završio gimnaziju, a studij filologije na Sveučilištu u Padovi. Od 1858. godine je bio profesor, a od 1878. – 1883. ravnatelj gimnazije u Splitu. Bavio se arheologijom, koju je specijalizirao 1871. – 1872. godine u Berlinu. Godine 1872. imenovan je ravnateljem Arheološkog muzeja i konzervatorom starinskih spomenika u Splitu. Istraživao je antičku Salonu, napose područje oko kršćanske bazilike u Manastirinama, gdje je u njegovo doba otkriven veći dio groblja. Iz Solina je u Splitski muzej dao prenijeti sarkofag Hipolita i Fedra te sarkofag Dobroga pastira . Muzejske je zbirke obogatio prinovama knjiga, medalja, novca, gema, kamenih ulomaka, stakla, bronce i keramike. Zaslužan je za konzervaciju splitske katedrale i zvonika te restauraciju antičkog akvedukta Solin – Split. S Josipom Alačevićem, svojim nasljednikom na mjestu ravnatelja, znatno je pridonio obradi i objavljivanju arheoloških nalaza. Zajedno su 1878. godine pokrenuli časopis Bullettino di archeologia e storia dalmata na talijanskom jeziku kako bi bio pristupačan inozemnoj javnosti.
U Zadru, kamo je bio premješten 1883. godine za nadzornika srednjih škola u Dalmaciji, nastavio je svoj arheološki i konzervatorski rad kao ravnatelj rimskog odjela Muzeja sv. Donata te istražujući ruševine Asserije pokraj Benkovca.
Bio je član Arheološkog instituta u Beču, Arheološkog instituta u Rimu, povjerenik narodnog muzeja u Zagrebu, Narodne slavjanske čitaonice u Splitu i Matice dalmatinske u Zadru.
Umro je u Zadru, 22. kolovoza 1898. godine.
(Izvor: Hrvatski biografski leksikon : sv. 4. – Zagreb: Jugoslavenski leksikografski zavod Miroslav Krleža, 1998.)
Sarkofag Hipolita i Fedre Sarkofag Dobroga Pastira
(Izvor: www.filologanoga.blogspot.com) (Izvor: www.lokalnahrvatska.hr)