Rodio se u Solinu, 9. ožujka 1929. godine.
U Zagrebu je završio Klasičnu gimnaziju i studij arheologije na Filozofskom fakultetu. Najprije radi kao arheolog u Zavičajnom muzeju u Bihaću, potom u Historijskom institutu JAZU u Zagrebu. Od 1961. godine asistent je, od 1970. viši stručni suradnik te od 1980. znanstveni savjetnik u Zavodu za arheologiju JAZU, kojemu 1978. godine postaje upravitelj. Od 1982. do 1988. godine predsjednik je Hrvatskog arheološkog društva, od 1980.-1988. član Predsjedništva saveza arheoloških društava Jugoslavije i predsjednik njegove Prethistorijske sekcije od 1980. do 1984. godine. Sudjeluje u arheološkim iskapanjima na Hvaru, Lastovu, Cresu, Lošinju, Korčuli, Braču, Bošnjacima kod Županje, a samostalno je iskapao u Stubičkim Toplicama grobove seljaka poginulih u seljačkoj buni. Bavi se proučavanjem neolitičkih, eneolitičkih, i brončano-dobnih kultura na istočnoj obali Jadrana, posebice proučavanjem keramičkih, kremenih i koštanih rukotvorina. Rezultate iskapanja objelodanio je u časopisima Zbornik Historijskog instituta JAZU, Arheološki radovi i rasprave, Pomorski zbornik, Arheološki pregled, Hvarski zbornik, Obavijesti Hrvatskog arheološkog društva i u zborniku Deveti jugoslavenski speleološki kongres.
Dobitnik je nagrade Don Frane Bulić Hrvatskog arheološkog društva za životno djelo 2006. godine.
(Izvor: Hrvatski biografski leksikon : sv. 2. – Zagreb: Jugoslavenski leksikografski zavod Miroslav Krleža, 1989.
www.matica.hr)