Hrvatski arheolog, epigrafičar, povjesničar i konzervator starina (Vranjic, 4. listopada 1846. – Zagreb, 29. srpnja 1934.)
Teologiju je studirao u Zadru, klasičnu filologoju i klasičnu arheologiju u Beču (1869. – 1873.). Djelovao je kao svećenik od 1869. Arheologiju i epigrafiku je usavršavao u Beču. Po povratku u domovinu postao je kotarskim školskim nadzornikom u Zadru i konzervatorom Središnjeg povjereništva za historijske spomenike zadarskog okružja; od 1883. ravnatelj je klasične gimnazije i Arheološkog muzeja u Splitu te konzervator povijesnih i umjetničkih spomenika za srednju, a od 1912. do 1925. za cijelu Dalmaciju. Zbog hrvatskog djelovanja austrijske su ga vlasti umirovile 1896.; zadržao je mjesto konzervatora i ravnatelja muzeja. Djelovao je i politički (zastupnik u Dalmatinskom saboru u Zadru i Carevinskom vijeću u Beču). Glavna su mu istraživanja antičkih i starokršćanskih spomenika u Solinu. Istraživao je povijest salonitanske crkve i njezinu hagiografiju, dokazao je da sv. Dujam nije bio učenik apostola Petra nego mučenik iz Dioklecijanova doba. Dao je znatan prinos istraživanju i očuvanju Dioklecijanove palače. Godine 1894. organizirao je I. međunarodni kongres za starokršćansku arheologiju u Splitu i Solinu. U Rižinicama je 1981. godine otkrio ulomak s natpisom hrvatskog kneza Trpimira. Istraživao je crkvu sv. Marte u Bijaćima. 1898. je na Otoku u Solinu otkrio sarkofag kraljice Jelene iz 976. i pročitao oštećeni grobni natpis, a također je otkrio ostatke crkava sv. Marije i sv. Stjepana, koje su bile mauzoleji hrvatskih vladara. U Splitu je 1894. utemeljio društvo „Bihać“. Autor je više samostalnih djela: Dva sarkofaga Ivana Ravenjanina i Lovre Dalmatinca, spljetskih nadbiskupa (1882.), Hrvatski spomenici u kninskoj okolici (1888.), Razvoj arheoloških istraživanja i nauka u Dalmaciji kroz zadnji milenij (1925.) i dr.; u koautorstvu: Kronotaksa solinskih biskupa (s J. Bervaldijem, 1912.), Palača cara Dioklecijana u Splitu (s Lj. Karamanom, 1927.), Stopama hrvatskih narodnih vladara (s L. Katićem, 1929.). Od 1883. surađivao je na ediciji Corpus inscriptionum Latinarum. Mnogobrojne priloge je tiskao u Bulletinu (od 1920. Vjesnik), kojemu je bio urednik i vlasnik od 1888. godine. Bio je član mnogih akademija, znanstvenih ustanova i arheoloških društava. Prigodom 75. obljetnice života posvećen mu je zbornik Strena Buliciana (1924.). U Zagrebu mu je 1935. godine podignut spomenik (djelo F. Kršinića).
(Izvor: Hrvatska enciklopedija: sv. 2. – Zagreb: Leksikografski zavod «Miroslav Krleža», 2000.)
Ivan Meštrović: Bista don Frane Bulića (Vranjic)
Prigodna marka povodom 150.-te obljetnice rođenja don Frane Bulića
(Hrvatska pošta, 1996.)