(Izvor: Dnevnici s putovanja : 1843. – 1848. / F. Carrara. – Split, 2010.)
Rodio se u Splitu, 16. studenog 1812. Potječe iz talijanske obitelji koja se u XVIII. stoljeću doselila i Split iz Bergama.
Gimnaziju je pohađao u Splitu, a teologiju je slušao u Zadru. Godine 1836. stupio je u crkveni zavod Svetog Augustina (Augustineum) u Beču, gdje studira arheologiju i povijest te uči kaldejski, sirijski, arapski i hebrejski jezik. Nakon povratka u Split 1841. godine bio je nastavnik vjeronauka i opće povijesti u biskupskom sjemeništu. Studij bogoslovije završio je 1842. godine na Sveučilištu u Padovi, gdje je stekao doktorat. Iste godine je postao privremenim konzervatorom muzeja starina u Splitu, a 1847. postavljen je za honorarnog upravitelja Arheološkog muzeja u Splitu.
Godine 1846. i 1848. vodio je prva sustavna iskapanja u Solinu na račun Carske akademije u Beču. Otkrio je perimetralne zidine, kazalište, stara gradska vrata (Porta Caesarea), starokršćansku krstionicu te o svom znanstvenom istraživanju održao zapažena predavanja u Veneciji, Münchenu i Beču. U Trstu je 1844. godine izdao djelo Chiesa di Spalato un tempo Salonitana.
U svoje doba Carrara je bio najznatniji učenjak u Dalmaciji. Uz arheologiju i povijest zanimala ga je hrvatska i talijanska književnost . Vodio je borbu za narodni jezik i bio je jezični savjetnik za hrvatski jezik u Zori dalmatinskoj. Napravio je izbor dalmatinskih narodnih pjesama te ih objelodanio pod naslovom Canti del popolo dalmata, a napisao je i geografsko-etnografsko djelo La Dalmazia, prikazavši osobitosti Istre i Dalmacije i ističući njihov slavenski karakter.
Svoje radove je objavljivao u domaćim i stranim publikacijama: Gazzetta di Zara, Zora dalmatinska, Danica ilirska, La Dalmazia i dr. U Arheološkom muzeju u Splitu se čuva njegov Dnevnik, kao i rukopisna ostavština u deset svezaka.
Frano Carrara je umro u Veneciji, 29. siječnja 1854. godine.
(Izvor: Hrvatski biografski leksikon : sv. 2. – Zagreb: Jugoslavenski leksikografski zavod Miroslav Krleža, 1989.)