Creativity

Innovation

Originality

Imagination

 

Salient

Salient is an excellent design with a fresh approach for the ever-changing Web. Integrated with Gantry 5, it is infinitely customizable, incredibly powerful, and remarkably simple.

Download

Znamenite osobe

Rođen je 3. travnja 1965. u Splitu. Pri slobodnoj umjetničkoj akademiji u Splitu završio je Assenza Art Academy iz Bazela u klasi prof. Fredyja Buchwaldera, prof. Charlesa Blockeya i Uda Grossclausa. Slikanje akta učio je kod prof. Massima Gellossa per. Alta iz Milana. Konceptualnu umjetnost i Suvremene umjetničke tendencije učio je kod pok. slikara Željka Jermana s kojim je radio i na postavljanju izložbi u Klub galeriji Ghetto. Izlagao je u Visu (1998.), Splitu (1999., 2002.), Jelsi (2000.), Klisu (2005.) i Solinu (2007.)

(Izvor: Izložba slikarskih radova (katalog), Solin, 2007.

petar zdravko blaji

Rođen je u Solinu 1940. Osnovnu školu je završio u Solinu, a sjemenišnu gimnaziju pohađao je u Splitu i Zagrebu, gdje je i maturirao. U Zagrebu je završio studij filozofije i teologije, a studij glazbe na Papinskom institutu u Rimu, na kojemu je magistrirao glazbu i doktorirao muzikologiju. Za svećenika je zaređen 1966. Pastoralno je djelovao u Makarskoj i Pločama. U splitskom sjemeništu i gimnaziji predavao je i bio odgojitelj. Bio je više od deset godina predstojnik Instituta za teološku kulturu i profesor na Teologiji u Splitu. Osnovao je i vodio dvanaest godina Splitski vokalni oktet. U Rimu je šest godina radio na Radio Vatikanu i tri godine na RAI.
Maestro Blajić je pjevao, predvodio pjevanje, dirigirao, skladao, organizirao glazbene manifestacije, držao predavanja i pisao članke o glazbi...
Objavljena su mu djela: „Riječ je o glazbi" (1992.), „Svjedočenja protiv zaborava" (1992.), „Sve ima svoje vrijeme" (1993.), „Ponukan rekoh" (1993.) i „Riječ u odjecima riječi" (1995.).
Don Petar Zdravko Blajić ubijen je 1996. u svom stanu u Splitu.

(Izvor: Ponukan rekoh / Petar Zdravko Blajić. - Split: Društvo prijatelja kulturne baštine, 1993.)

sveti_anastazije_oltar

ANASTAZIJE (STAŠ) - svetac i mučenik

Rođen je u Akvileji. Za vrijeme Dioklecijanovih progona boravi u Saloni gdje je imao tkalačku i stuparsku radionicu. Godine 304. je zbog kršćanske vjere utamničen i nakon mučenja s mlinskim kamenom oko vrata bačen u more. Godine 308. matrona Asklepija pronašla je njegovo tijelo i pokopala ga u mauzoleju na svom imanju u današnjem Marusincu. U VI. stoljeću podignuta mu je bazilika, a sačuvan mu je i natpis o čuvaru njegova groba. Papa Ivan IV. dao je 641. prenijeti njegovo tijelo u Rim s ostatcima ostalih salonitanskih mučenika te ih pohranio u kapeli sv. Venancija u lateranskoj bazilici. Anastazije je zaštitnik grada Splita te tkalaca i stupara. Spomendan sv. Anastazija je 7. rujna, dok se u Splitsko-makarskoj biskupiji obilježava 6. kolovoza.

(Izvor: Opći religijski leksikon. - Zagreb: Leksikografski zavod «Miroslav Krleža», 2002.

(fotografija: http://www.nadbiskupija-split.com/katehetski/ured)

stjepan benzon

Rodio se 3. studenog 1921. u Vranjicu. Pučku školu je završio u Vranjicu, klasičnu gimnaziju u Splitu, prometno-željezničku školu u Beogradu i Zagrebu, višu pedagošku školu u Splitu te filozofski fakultet u Zadru. Kao nastavnik službovao je u Perkoviću, Splitu, Beogradu, Puli, Ninu, Vrbovi i Preku na Ugljanu. Od 1966. živio je i djelovao u Splitu.
Pjesme je počeo objavljivati kao gimnazijalac (u đačkim listovima i splitskom tjedniku «Dom i svijet»). Poslije je povremeno objavljivao pjesme u časopisima «Mogućnosti», «Zadarska revija», «Forum», «Riječi», «Čakavska rič», «Marulić», zatim u časopisima za djecu, u tjednom i dnevnom tisku te na radiju. Objavljene su mu sljedeće zbirke pjesama: «Srce i sjenica» (1962.), «Osunčane livade» (1966.), «Nepoznati znanac» (1967.), «Lirika» (1969.), «Na veseloj gori» (1971.), «Svibanj ili Koliba ljubavi» (1972.), «Kako san voli tebe i grad» (1977.), «Metempsihoza» (1981.) i «Un vino diverso» («Drukčije vino») na talijanskom jeziku (1983.). Posmrtno mu je objavljena zbirka pjesama «Večera» te sonetni vijenac «Put križa». Napisao je libreto i tekstove za songove mjuzikla «Maro, Marice», kompozitora Ivice Bašića. Mjuzikl je praizveden 1978. u Hrvatskom narodnom kazalištu u Splitu. Napisao je i igrokaz «Nezadovoljni sivkan» koji je praizveden u kazalištu lutaka «Pionir» u sezoni 1981./82.
Mnoge njegove pjesme su uglazbljene i izvođene na raznim festivalima zabavne glazbe (Zadar, Opatija, Zagreb, Sarajevo i dr.), a najviše ih je uglazbljeno (oko 60) za Splitski festival. S pjesmama «Bodulska balada», «Vražja Mare», «Nevera», «Serenada», «Dalmatinska elegija», «Di su oni dani», «Volim tebe» i «Kućo moja», osvojio je razne nagrade Splitskog festivala (za najbolji tekst, najbolje komponirane pjesme, najbolje izvođene pjesme, nagrade publike). Osim na Splitskom festivalu, nagrađivan je i na drugim festivalima: u Opatiji 1970. za pjesmu «Znam da ima jedna staza»; u Zadru 1968. za pjesme «Ako dojdete u Kali», «Pozdrav tankeru» i «Noć u Ninu», u Omišu 1973. za pjesmu «Brist», u Požegi 1975. za pjesmu «Kad se beru kukuruzi», u Zagrebu za pjesmu «Serenada Zagrebu» i u Sarajevu za pjesmu «Tko to kuca na vrata».
Stjepan Benzon je umro u Splitu 14. prosinca 1990. Iza njega ostalo je mnogo neobjavljenih djela: zbirki pjesama, libreta za mjuzikle, igrokaza, studija o moru i dr.

(Izvor: Večera / Stjepan Benzon. - Split: KIZ «Tin Ujević», 1992.)