Creativity

Innovation

Originality

Imagination

 

Salient

Salient is an excellent design with a fresh approach for the ever-changing Web. Integrated with Gantry 5, it is infinitely customizable, incredibly powerful, and remarkably simple.

Download

Znamenite osobe

Rustem-paša Hrvat (1505. – 1561.) je najvjerojatnije rođen u Skradinu. Već u djetinjstvu je prešao na islam i odgojen je na carskom dvoru, gdje je stekao naslov ričab-age, tj. dostojanstvenika koji je sultanu držao uzenđiju (stremen), kad je uzjahivao na konja. Poslije je postao vezir i sultan Sulejman I. mu je dao svoju kćer jedinicu Mihri Mah (Mihrimah = sunčev mjesec, 1522. – 1578.) za ženu i imenovao ga velikim vezirom. U toj časti održao se sve do smrti.
U Solinu je posjedovao mlinicu zvanu „Velika mlinica“ ili „Velika galija“ Njegova žena Mihrimah je iza sebe ostavila mnogo zadužbina. Jedna od njenih zadužbina jest i spomenuta „Velika mlinica“, koju je baštinila od muža.

(Izvor: Prošlost i spomenici Solina / Željko Rapanić ; Lovre Katić. – Solin: Tugomir Jovanović, 1971.)

PODRUG, Josip Ado – slikar

Rođen je u Solinu 1937. Osnovnu školu i Školu primijenjene umjetnosti pohađa u Splitu. U zadru je diplomirao hrvatski jezik i povijest na Pedagoškoj akademiji. Živi u Splitu, slika u Solinu.

(Izvor: Izložba slikarskih radova (katalog), Solin, 2007.
MIKELIĆ, Marinko – slikar i pjesnik

Rođen je u Vranjicu, 1934. Završio je Višu tehnološku školu u Zagrebu te je najprije radio kao kemijski tehničar u vranjičkom Salonitu, a potom, do umirovljenja, u Građevinskom institutu u Splitu. Od 1952. bavi se slikarstvom te je izlagao na brojnim izložbama diljem Hrvatske te na nekoliko izložni u inozemstvu. Autor je zbirke poezije «Zatomljeni vrisak» (1998.). Istraživao je podrijetlo i povijest vranjičkih i solinskih Mikelića, a svoja saznanja je objavio u knjizi «Tragom pradjedovskog naslijeđa» (2003.)

(Izvor: Zatomljeni vrisak : zbirka poezije / Marinko Mikelić. – Split, 1998.
paracv kupacice

Rođen je u Solinu, 2. veljače 1904. Diplomirao je na Akademiji u Zagrebu 1926, a usavršavao se u Parizu 1929.-1931. Učio je fresko-slikarstvo na Akademiji u Rimu 1935. Godine 1944. odlazi u partizane. Od 1945. vodi Galeriju umjetnina u Splitu, o od 1950. do 1972. predaje na Akademiji u Zagrebu. Od 1973. član je JAZU (danas HAZU).
Prvo razdoblje Paraćeva slikarstva označavaju siguran crtež, blaga stilizacija, zagasita tonska skala i osjećaj za monumentalno («Crkva Sv. Blaža u Zagrebu», «Seljaci», «Proljeće», «Veslači». Slike «Kavana La Coupole» i «Pazar u Solinu» pokazuju utjecaj impresionista. Slijede mrtve prirode, prizori iz Dalmacije, figuralne skupine i pejzaži («Cipal na tanjuru», «Kaštelanke», «Mljekarice»). Crteži nastali 1943. – 1945. neposredni su prikazi ratnih zbivanja («Izgubljena djeca», «Partizanski leut»), dok je sklonost prema monumentalnosti i epskom komponiranju osobito izražena na freskama u Klisu i Solinu te na slikama i crtežima koji prikazuju hrvatsku pomorsku povijest («Brodovlje Petra Krešimira IV»). Dosljedan motivima iz svakidašnjice, u djelima nastalim poslije 1955. pokazuje jednostavnost kompozicije, ekspresivnost likova i snagu boje («Ručak pod maslinom», «Dalmatinsko selo»). Bavio se crtežom, grafikom i scenografijom. Samostalno je izlagao u Zagrebu (1929., 1932., 1960.), Splitu (1929., 1934., 1936.), Zadru (1969.) i Rijeci (1978.). Retrospektivna izložba priređena mu je u Zagrebu 1984.
Umro je u Zagrebu, 4. kolovoza 1986.

(Izvor: Enciklopedija hrvatske umjetnosti : sv. 2. – Zagreb: Leksikografski zavod Miroslav Krleža» 1996.)

V. Parać: Kupačice
(Izvor: www.arte.rs)

paracv cipal na tanjuru

V. Parać: Cipal na tanjuru
 (Izvor: Enciklopedija hrvatske umjetnosti : sv.2. - Zagreb: Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 1996.)

paracv crkva kucine

V. Parać: Strop crkve sv. Luke u Kučinama
(Izvor: www.udrugamladihkucine.blog.hr)

kljakovic autoportret

J. Kljaković: Autoportret
(Izvor: Hrvatski biografski leksikon: sv. 7. - Zagreb: Leksikografski zavod Miroskav Krleža, 2009.)

Rođen je u Solinu, 10. ožujka 1889. Studirao je na Akademiji u Pragu kod V. Bukovca (1908.), potom na Instituto delle belle arti u Rimu te kod F. Hodlera u Ženevi (1917.). Fresko-slikarstvo učio je kod M. Lenoira u Parizu (1920.). U vrijeme I. svjetskog rata boravi najprije u Srbiji, a poslije u Francuskoj. Bio je profesor na Akademiji u Zagrebu (1921.-143.), gdje je predavao zidno i dekorativno slikarstvo. Godine 1943. odlazi u Rim, 1947. u Buenos Aires, a 1956. ponovno u Rim. U Zagreb se vraća 1968.
Kljaković je majstor fresko-slikarstva. Izveo je ciklus od 14 fresaka u crkvi Sv. Marka u Zagrebu (1923.-1940.), u župnim crkvama u Vranjicu (1928.) i Dobroti (s A. Mezdijićem), u memorijalnoj crkvi u Biskupiji kod Knina, u Trgovačko-obrtničkoj komori (s O. Mujadžićem) te u Gradskoj vijećnici u Zagrebu. U Rimu 1956. slika freske u zgradi Zavoda Sv. Jeronima. Osim fresaka radio je slike u ulju velikog opsega i religiozne tematike («Posljednja večera», «Uskrsnuće», «Bičevanje»), motive iz zavičaja s težacima i ribarima («Povratak ribara», «U luci», «Jematva», «Na kupanju») i portrete istaknutih ličnosti («Ruđer Bošković»). Crtao je karikature, plakate i ilustrirao knjige («Smrt Smail-age Čengića», «Alkar»). Pisao je memoarska djela («U suvremenom kaosu»).
Izlagao je s društvom «Medulić» u Zagrebu 1910., a samostalno u Zagrebu (1920.) i Buenos Airesu (1948.), te na brojnim skupnim izložbama u domovini i inozemstvu. Svoju kuću i svoja djela darovao je gradu Zagrebu za javnu galeriju (1969.)
Joza Kljaković je umro u Zagrebu, 1. listopada 1969.

(Izvor: Enciklopedija hrvatske umjetnosti : sv. 1. - Zagreb: Leksikografski zavod «Miroslav Krleža», 1995.)

kljakovic freska

J. Kljaković: Čudesni ribolov (freska)
(Župna crkva sv. Martina u Vranjicu, foto Ozren Mandić)