Creativity

Innovation

Originality

Imagination

 

Salient

Salient is an excellent design with a fresh approach for the ever-changing Web. Integrated with Gantry 5, it is infinitely customizable, incredibly powerful, and remarkably simple.

Download

Znamenite osobe

Toma Podrug je rođen 25. kolovoza 1931. u Solinu. Diplomirao je komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Radio je kao srednjoškolski profesor, urednik na Hrvatskom radiju u Zagrebu, a sada je profesionalni književnik. Pjesnik je i prozni pisac. Objavljuje oglede, kritike i novinske članke. Do sada je objavio ove knjige: Pragovi / pjesme (1965.), Paljevina / pjesme (1965.), Pohod / pjesme (1971.), Polaznik / putopisi (1977.), Od Solina do Solina / pripovijesti (1978.), Protrk / separat – putopisi (1980.), Podanik / kratke proze (1983.), Proplanak / pjesme (1985.), Predaja / kratke proze (1988.), Prizori / putopisi (1991.), Plavet / pjesme (1995.), Povratnik / kratka proza (2002.), Podne / pjesme (2002.), Popodne / pjesme (2005.), Podneblje / ogledi (2007.), Prijateljstvo / stihovi i proza (2007.), Približavanje / ogledi (2008.) i Paljetkovanje / kratke proze (2009.)

(Izvor: Paljetkovanje : pad u zrcalo / Toma Podrug. – Zagreb: Hrvatska kulturna zaklada – Hrvatsko slovo, 2010.)

paracd

 

Rodio se u Solinu 1921., diplomirao je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 1948., a specijalni tečaj slikarstva završio je 1958. kod Ljube Babića. Bio je suradnik Majstorske radionice Krste Hegedušića (1950. - 1952.), nastavnik i ravnatelj Škole primijenjene umjetnosti (1952.-1962.), a zatim profesor na Akademiji likovnih umjetnosti.
Dalibor Parać radio je crteže i slike s temama iz 2. svjetskog rata među kojima su mu najpoznatiji radovi "Masovno hapšenje" (1945.) "Hrvatski arsenal" (1944.), "Pogreb ruskog Seržana" (1945.) i dr.
U ranim portretima, mrtvim prirodama i kompozicijama iz života ljudi Dalmatinske zagore, Parać je sažetošću forme postizao izražajnost likova, nakon čega slika u duhu lirske apstrakcije ostajući i dalje zaokupljen mediteranskim zavičajem. Parać je na iskustvima tzv. apstraktnoga pejsaža postigao dojmove koji se odlikuju pikturalnom čistoćom i dramatičnošću ozračja, a o čemu svjedoče njegova antologijska djela "Proljetni ekvinocij" (1976.), "Litica" (1979.) te "Flora" (1981.)
U novijim kompozicijama na koloristički slobodan, plošno-linearan način obradio je likove u imaginarnim, odnosno senzacionalnim situacijama što pokazuju njegova djela "Domjenak" (1983), "Modro jutro" (1984) , "Nagovaranje" (1985.) "Mladenka" (1988.).
Dalibor Parać samostalno je izlagao u Zagrebu, Splitu, Rovinju, Hvaru, Karlovcu, Skopju i Ljubljani. Umro je u Zagrebu, 13. veljače 2009. godine.

(Izvor: http://www.ezadar.hr/)

paracd proljetni ekvinocij 

D. Parać: Proljetni ekvinocij
(Izvor: Enciklopedija hrvatske umjetnosti : sv.2. - Zagreb: Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 1996.)

paracd vrijeme jematve

D. Parać: Vrijeme jematve
(Izvor: www.galerija-grubic.hr)

 

Rođen je 14. rujna 1934. u Solinu. Završio je Klasičnu gimnaziju u Splitu 1953. godine. Studij prava je diplomirao u Zagrebu 1958. godine. Već kao mladi stručnjak objavio je studije koje su izazvale široku pažnju javnosti. Bila su to Razmatranja o povijesti Hrvata 1967., kojoj je slijedila Hrvatska politika i jugoslavenska ideja 1969.
Ivan Mužić je bio delegat hrvatske Katoličke crkve na Svjetskom kongresu laika 1967. u Rimu. Kao odvjetnik, vodio je mnoge političke procese od 1965. do 1972., kad je suspendiran kao neprijatelj komunističkog režima. Zatvaran je kao hrvatski nacionalist.
13. prosinca 1990. u Rimu je održao glavni referat na svečanoj akademiji koju je organizirala Papinska međunarodna Marijanska akademija u suradnji s Papinskim hrvatskim zavodom sv. Jeronima i Hrvatskom zajednicom u spomen kardinala Alojzija Stepinca.
Od povijesnih djela objavio je: Katolička crkva (1978.); Pavelić i Stepinac (1991.); Katolička crkva, Pavelić i Stepinac (1997.); Stjepan Radić 1918. - 1928. (1980.); Masonstvo u Hrvata (1983.); Hrvati i autohtonost (1989.); Masoni u Hrvatskoj (1993.); Hitler i Izrael (1995.); Hrvatska kronika 547 – 1089 (1998.); Smisao masonstva (1986.); Hrvatska povijest devetoga stoljeća (2006.). Koautor je knjige Mjesec u Hrvata i Zmajeva pećina (2003.). Objavio je knjigu polemika pod naslovom Zlodusi u Hrvatskoj (2004.), a priredio je i izdanja djela raznih autora (Spengler, Tacit, Strossmayer, Begić, I. Šarić, G. Szabo, L. Katić i dr.) Autor je i knjige o metafizici povijesti Isus Krist i Izrael (1976.).
Član je Nadzornog odbora splitskog dnevnika Slobodna Dalmacija.

(Izvor: Naseljenje današnjeg Solina ; Bilo jedno ubavo selo / Lovre Katić. – Split: Naklada Bošković, 2007.)

marovic

Rodio se u Mravincima 29. listopada 1934. godine. Školovao se u rodnom mjestu i Splitu, gdje je završio Pedagošku akademiju i radio kao novinar i urednik za kulturu u radiotelevizijskom centru. Preminuo je 22. travnja 1991. u Splitu, a pokopan je u rodnim Mravincima.
Pjesmama se javio u časopisu Vidik, a poemama što ih je 1950-ih objavljivao u Krugovima i Mogućnostima te potom uvrstio u zbirku Asfaltirano nebo (1958.) predstavio se kao avangardni pjesnik, sklon jezičnim eksperimentima. Jezikom se poigravao i u zbirkama Knjiga vode (1962.), Riječ u zemlji (1963.), Putanje (1967.), Ciklus o cilju (1968.), a u potonjim se zbirkama (Premještanja, 1972.; Ča triba govorit 1975.; Hembra, 1976.; Suprotiva, 1981.; Osamnica, 1984.; Moći ne govoriti, 1988.; Smokva koju je Isus prokleo, 1989.; Oče naš, 1990.) sve se više okretao tradiciji, i antičkoj i nacionalnoj književno-jezičnoj baštini. Vezan uz sredozemni krajolik, služio se arhaičnim i dijalektalnim čakavskim leksemima, a bio je zaokupljen i motivima groblja i smrti. Među prvima se u hrvatskom pjesništvu okušao u obliku haikua. Jedan je od najznačajnijih hrvatskih pjesnika svog naraštaja. Posmrtno mu je objavljena zbirka Job u bolnici (1992.). U Splitu su mu izvedene drame Zimski prostor (1975.), i Antigona, kraljica u Tebi (1981.), a objavio je i drame Golubovi i dječaci (1985.), Obrazina (1965.) i Temistoklo (1984.), novelističku zbirku Demokritov kruh (1978.) te romane Ljudski kostur (1969.) i Lastavica od 1000 ljeta (1982.)

(Izvor: Hrvatska enciklopedija : sv. 7. – Zagreb: Leksikografski zavod «Miroslav Krleža», 2005.)

marovic bista

Kuzma Kovačić: Spomen-poprsje T. P. Maroviću (Mravince)