Creativity

Innovation

Originality

Imagination

 

Salient

Salient is an excellent design with a fresh approach for the ever-changing Web. Integrated with Gantry 5, it is infinitely customizable, incredibly powerful, and remarkably simple.

Download

Znamenite osobe

 

Rođen je u Solinu, 23. veljače 1904., a umro je u Zagrebu 1941. godine.
Maturirao je 1922. u Splitu, a studirao je arheologiju i povijest umjetnosti u Zagrebu, Beču i Rimu. Doktorirao je 1927. godine u Beču u Juliusa von Schlossera tezom iz teorije umjetnosti. Nakon ozljede pri služenju vojske u Trebinju (1927.-1928.) ostaje psihički poremećen pa je posljednje desetljeće života proveo u bolnici u Stenjevcu kraj Zagreba. U disertaciji Jean Pelerin le Viateur. De artificiali perspectiva. Entstehung und Herkunft seiner Perspektive analizira knjigu o perspektivi J. Pelerina zvanog Viator, tiskanoj 1505. godine dokazujući važnost njegove konstrukcije perspektive („perspektiva tri točke“). Grubićevu disertaciju (rukopis se čuva u Kunsthistorisches Institut u Beču) citiraju svi autori koji pišu o Viatoru.

(Izvor: Hrvatski biografski leksiokn : sv. 5. – Zagreb: Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2002.)

grubick

 (foto: Solinska kronika, 15. rujna 2010.)

Rođen je u Solinu, 7. veljače 1939. godine.
Srednju elektrotehničku školu je završio u Splitu, diplomirao je u Zagrebu 1963. godine na Elektrotehničkom fakultetu, a doktorirao je 1991. godine tezom Doprinos teoriji MIG zavarivanja impulsnim strujama na Fakultetu strojarstva i brodogradnje. Nakon studija radio je u Dalmacija-cementu zatim u Zagrebu u Radničkom sveučilištu Moša Pijade, a na Fakultetu strojarstva i brodogradnje je od 1968. asistent, od 1992. docent i od 1997. godine izvanredni profesor. Također je predavao na fakultetima u Ljubljani i Slavonskom Brodu. Bavio se postupcima zavarivanja i opremom za zavarivanje te je teorijski i praktično najviše pridonio razvoju i primjeni impulsnog zavarivanja u više poduzeća (brodogradilišta u Puli, Rijeci, Splitu, Veloj Luci, Blatu i Korčuli, Monting i Rade Končar u Zagrebu, Đuro Đaković u Slavonskom Brodu, Iskra u Ljubljani, Varstroj u Lendavi). Samostalno i kao suautor objavljivao je radove u zbornicima domaćih i inozemnih skupova te u periodicima Zavarivanje, Obrazovanje i rad, Zavarivač (Beograd), Maschinenmarkt (Wuerzburg), Przeglad spawalnictwa (Varšava), Energetika – gospodarstvo – ekologija – etika, Joining and Materials (Cambridge). Napisao je poglavlje u knjizi Elektrolučno zavarivanje, suautor je knjige REL zavarivanje. Samostalno i kao suradnik je realizirao tridesetak studija i elaborata te dvadesetak stručnih radova koji su znatan napredak u zavarivačkoj djelatnosti. Bio je član Upravnog odbora Međunarodnog instituta za zavarivanje i nacionalnog ogranka Europske federacije za zavarivanje pri Hrvatskom društvu za tehniku zavarivanja. Bio je glavni urednik časopisa Zavarivanje od 1990. do 1996. godine.
Kajo Grubić je umro 2009. godine u Zagrebu. Pokopan je na Novom Groblju u Solinu.

(Izvor: Hrvatski biografski leksikon : sv. 5. - Zagreb: Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2002.)

Katics

 

Rođen je u Solinu, 6. lipnja 1940. Školu za primijenjenu umjetnost je završio u Splitu, 1961. godine. Usavršavao je fresko-tehniku u Sopoćanima (kraj Novog Pazara, Srbija). Od 1963. do umirovljenja 1994. godine radi kao restaurator u Regionalnom zavodu za zaštitu spomenika kulture u Splitu.
Slika koloristički i u ulju dalmatinske krajolike, u početku figurativno (Vale i škrape Dalmacije, 1988.), poslije bliže apstrakciji (Preobrazba krajoloja juga, 2001.) te cikluse zaokupljen starim majstorima (Dubrovnik u mojim snovima, 1990., Hommage Palmi mlađem, 1991.) i zaštitom okoliša (Eko Mediteran, 2003.). U akvarelu prikazuje doživljaj Pariza (1988.), rijeku svojega djetinjstva (Izvor Jadra, 1989.), a u ciklusu Igre (1996.) uravnotežuje obrise figurativnoga s mrljama boje. Izlagao je samostalno u Trogiru (1987.) i skupno u Zagrebu, Splitu, Šibeniku, Dubrovniku, Ljubljani, Bolu, Malinskoj, Ninu, Rimu i Primoštenu. Restaurirao je slike starih majstora (Blaž Jurjev Trogiranin, Jacopo Palma ml., Paolo Venezioano), freske, mozaike te drvenu skulpturu.

(Izvor: Hrvatski biografski leksiokn : sv. 7. – Zagreb: Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2009.) 

(Izvor: www.likum.hr)

 

Rođen je u Vranjicu, 10. srpnja 1934. godine.
Godine 1955. godine je završio Međunarodnu baletnu školu Ane Roje i Oskara Harmoša u Kaštel Kambelovcu. Od 1953.-1957. i od 1959.-1961. godine član je Baleta Hrvatskog narodnog kazališta u Splitu, a od 1959.-1961. godine baletnog ansambla Slovenskoga narodnoga gledališča u Mariboru i od 1961. do umirovljenja 1984. godine Baleta HNK u Zagrebu. Predstavio se još u splitskom kazalištu s nekoliko zapaženih uloga, među kojima kao Vidan na praizvedbi baleta Stranac (S. Bombardelli, 1956.), potom je ostvario mnoge glavne i epizodne uloge od kojih su znatnije Girej i Vaclav u Bahčisarajskoj fontani (B. Asafjev), Zlatni rob u Šeherezadi (N. Rimski-Korsakov), Hilarion u Giselle (A. Adam), Benvoglio u Romeu i Juliji (S. Prokofjev), Ikar u baletu Dedal – Ikar (M. Kirbos), Crnac u Rapsodiji u plavom (G. Gershwin), Pjesnik u Susretima (I. Kirigin), Direktor u Grand hotelu (B. Papandopulo), Buckingham u Tri mušketira (G. Delerue), naslovne uloge u baletu Makar Čudra (P. Konjović). Godine 1965. je gostovao u Bologni nastupivši u ansamblu B. Menegattija, uza svjetski poznatu balerinu Carlu Fracci, zatim 1975. na Festivalu u Bregenzu u trupi koreografa V. Orlikowskog. Jednako uspješno je kreirao izrazito baletne uloge kao i plesno-pantomimske karakternoga žanra.

(Izvor: Hrvatski biografski leksiokn : sv. 5. – Zagreb: Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2002.)

markovicz

 (foto: www.slobodnadalmacija.hr)

Rođen je u Kučinama, 17. rujna 1927. godine. Završio je Stomatološki fakultet u Zagrebu. Kao student Filozofskog fakulteta u Zagrebu uhićen je 1949. godine i osuđen u Splitu na 15 godina zatvora zbog „protudržavnog i protunarodnog djelovanja“. Izdržao je 11 godina u Lepoglavi i Staroj Gradiški. Među pokretačima je Hrvatske demokratske zajednice u Splitu, 1990. godine je izabran za saborskog zastupnika i predsjednika Odbora za zdravstvo i socijalnu skrb. Godine 1991. je bio predsjednik Kluba zastupnika HDZ-a i potpredsjednik Izvršnog odbora HDZ-a. Godine 1992. je bio veleposlanik u Ministarstvu vanjskih poslova, a od 1994. do 1999. godine predstojnik Ureda Vlade Republike Hrvatske (kasnije veleposlanik) u Beogradu.

(Izvor: Hrvatski leksikon : II. sv. – Zagreb: Naklada Leksikon, 1997.)