Creativity

Innovation

Originality

Imagination

 

Salient

Salient is an excellent design with a fresh approach for the ever-changing Web. Integrated with Gantry 5, it is infinitely customizable, incredibly powerful, and remarkably simple.

Download

Znamenite osobe

sesarticdi

Rođena je 1966. godine u Zagrebu gdje je završila osnovnu i srednju školu. Studirala je na likovnim akademijama u Sarajevu, Pragu i Zagrebu. Diplomirala je kiparstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu u klasi profesora Stanka Jančića. Studijski je boravila u Stuttgartu, Rimu i Firenzi.
Autorica je niza skulptura u javnim prostorima od kojih su neki u Splitu i bližoj okolici; Anđeo Rafael (Vranjic), Spomenik branitelju domovinskog rata (Voljak), Poprsje prvom hrvatskom predsjedniku dr. Franji Tuđmanu (Solin i Tribunj), Sv. Dujam (Etnografski muzej u Split), Sv. Liberan (Crkva na Mejašima, Split), Sv. Nikola (Sućuraj, otok Hvar), Kompozicija Prostor Duha (hotel Medena, Trogir), Bista Marka Marulića (Sjemenište splitske nadbiskupije), Plaketa Fabjan Kaliterna (Muzej sporta u Splitu), Portal crkve Gospe Lurdske (Bijeli Vir) i dr.
Izlaže samostalno i sudjeluje na brojnim skupnim, tematskim izložbama i likovnim kolonijama (domaćim i međunarodnim) gdje ostavlja svoje radove u javnim prostorima. Njezini radovi se nalaze u brojnim privatnim, domaćim i inozemnim zbirkama.
Član je HDLU –a Zagreb od 1996.god, i član HULU –a Split od 1998. god. Živi i radi u Solinu.

(Izvor: www.danikrscanskekulture.info, 2011.)

angjeo rafael        tudjman bista          ffranic bista

Anđeo Rafael (Vranjic)                               Bista dr. Franje Tuđmana (Solin)                   Bista nadb. Frane Franića (Split)

(foto: www.advance.hr)

 

Rodio se u Vranjicu, 8. ožujka 1898. Umro je u Zadru, 21. studenog 1961. godine.
Klasičnu gimnaziju je završio u Splitu, a studij prava u Zagrebu 1921. godine. Djelovao je kao odvjetnik u Kninu od 1930. do 1941. godine, kada se vraća u Vranjic, odakle 1943. odlazi u partizane. Godine 1944. povjerenik je za gospodarstvo Okružnoga NOO i blagajnik okružnog odjela JNOF u Kninu, potom član Povjereništva za pravosuđe ZAVNOH-a te u Beogradu tajnik Državne komisije za utvrđivanje zločina okupatora (1944.-1948.) i potom do umirovljenja 1951. godine sudac Vrhovnog suda. U tom razdoblju je bio i zastupnik u Saveznoj skupštini.
Po umirovljenju nastanjuje se u Zadru, gdje se bavio znanstvenim i kulturno-socijalnim radom. Bio je predsjednik pododbora Matice hrvatske, od 1952. godine član uredništva Zadarske revije i od 1957. jedan od njezinih urednika.
Još za studija zagovarao je jugoslavensku ideju i bio jedan od osnivača Demokratskoga studentskoga kluba Jugoslavija, a nakon 1918. godine član Pribićevićeve Demokratske stranke (poslije SDS) pa Zemljoradničke stranke. U tom duhu se javio u Srpskom kolu člancima kojima osuđuje politiku Stjepana Radića kao nacionalno podvajanje seljaštva i zagovara radikalni jugoslavenski integralizam putem staleškog (seljačkog) zbližavanja. Pisao je i u glasilima samostalnih demokrata Život i Naše selo slijedeći stranačku politiku i oštro napadajući Radića, sve do formiranja Seljačko-demokratske koalicije koju je pozdravio.
Kao povjesničar uglavnom se bavio poviješću Dalmacije pod mletačkom upravom i u XIX. stoljeću. Surađivao je u Zadarskoj reviji, Radovima Instituta JAZU u Zadru, Mogućnostima, Starinama, a pisao je i za Glas Zadra i Narodni list.

(Izvor: Hrvatski biografski leksiokn : sv. 5. – Zagreb: Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2002.)

 

Rođen je u Vranjicu, 3. ožujka 1869. godine, a umro je u Splitu, 20. rujna 1950. godine. Bio je sinovac arheologa don Frane Bulića.
Gimnaziju je završio u Splitu, a pravo s doktoratom u Beču. Bio je odvjetnički pripravnik u Splitu kod Ante Trumbića. Kraće vrijeme vodi ured zajedno s Trumbićem, potom samostalno. Članke i rasprave iz pravne, povijesne i općekulturne problematike objavljuje u časopisima Bullettino di archeologia e storia dalmata, Zadrugar, Hrvatski ekonomista, Jugoslovenska država, Jadranska straža, Nova Evropa, Mjesečnik – Glasilo pravničkog društva u Zagrebu, Glasnik Primorske banovine i u listovima Narodni list, Novosti, Prava Crvena Hrvatska, Novo doba, Pučka prosvjeta, Narodni val i dr. Podatci o njegovom životu i radu se nalaze u arhivu knjižnice Arheološkog muzeja u Splitu. Autor je publikacija Zašto su fratri građanski mrtvi (1912.), Jugoslavija i Italija. Nekoliko usporednih podataka o gospodarskim i socijalnim prilikama (1919.), Tisućuosamstoosamdeset i druge – tisućudevetstotrideset i druge. Pedesetgodišnjica vraćanja splitske općine u hrvatske ruke (1932.), Uspomene sa splitske gimnazije (1938.), Kućna zadruga podloga porodične i privredne organizacije u južnih Slovena (1938.) i dr.

(Izvor: Hrvatski biografski leksikon : sv. 2. – Zagreb: Jugoslavenski leksikografski zavod Miroslav Krleža, 1989.)

prva pucka dalmatinska banka

 

Rođen je u Vranjicu, 12. listopada 1863. Umro je u Splitu 24. travnja 1954. godine.
Sudjelovao je u političkom i gospodarskom životu Splita. Kao pristaša Narodne hrvatske stranke i potom Hrvatske stranke bio je zastupnik u Dalmatinskom saboru od 1901. do 1908. godine te više godina prisjednik splitske općine i član uprave hrvatskih nacionalnih društava u Splitu. Od 1912. godine obnašao je dužnost potpredsjednika, a zatim predsjednika Trgovačko-obrtničke komore u Splitu. Jedan je od osnivača parobrodarske tvrtke Dalmatia u Zadru 1908. godine i Dioničkog društva Cement Portland Split. Nakon I. svjetskog rata bio je član, prvi potpredsjednik i predsjednik ravnateljstva Jadranske plovidbe na Sušaku (od 1922. godine). Od 1911. do 1941. godine obavljao je funkciju predsjednika Prve pučke dalmatinske banke u Splitu.

(Izvor: Hrvatski biografski leksiokn : sv. 5. – Zagreb: Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2002.)

 (foto: www.skyscrapercity.com)

Zgrada bivše Prve pučke dalmatinske banke u Splitu

jadranska plovidba (www.fotw.net)

Zastava Jadranske plovidbe Sušak

 

Rođen je u Mravincima 19. svibnja 1922.
Maturirao je u Klasičnoj gimnaziji u Splitu. Sudjelovao je u NOB-u. Agronomiju je diplomirao 1953. godine na zagrebačkom Poljoprivredno-šumarskom fakultetu. Od 1953. do 1963. godine radi kao upravitelj pogona na poljoprivrednom dobru Đakovo, a od 1963. do 1970. godine kao zamjenik glavnog direktora PIK Đakovo. Potom radi u Splitu kao zamjenik glavnog direktora Prerade (1970.-1974.), kao direktor OOUR-a Marijan Badel (1974.-1976.) te kao direktor Prerade do umirovljenja 1986.
Projektirao je sirovinski dio vinarije PIK Đakovo u Mandićevcu i vinogradarske plantaže u Drenju i Boroviku. Izradio je priloge za prostorne planove općina Knin i Drniš te za uređenje nekih kraških polja. U časopisima Poljodobra, Agronomski glasnik, Privreda Slavonije i Privreda Dalmacije pisao je o položaju agrara i odnosu poljoprivrede i turizma.

(Izvor: Hrvatski biografski leksikon : sv. 2. – Zagreb: Jugoslavenski leksikografski zavod Miroslav Krleža, 1989.)