Creativity

Innovation

Originality

Imagination

 

Salient

Salient is an excellent design with a fresh approach for the ever-changing Web. Integrated with Gantry 5, it is infinitely customizable, incredibly powerful, and remarkably simple.

Download

Znamenite osobe

cambin

 (Izvor: www.bih-rss.net)

Rodio se u Splitu, 21. veljače 1937. godine. Osnovnu školu i klasičnu gimnaziju završio je u rodnom gradu. Diplomirao je arheologiju 1962. godine na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gdje je doktorirao 1975. tezom Sarkofazi na istočnoj jadranskoj obali (III – VII st.). Od 1963. do 1965. godine radi u Zavodu za zaštitu spomenika kulture u Splitu, a od 1965. u splitskom Arheološkom muzeju, gdje je najprije kustos, zatim viši kustos te muzejski savjetnik. Od 1980. do 1982. godine bio je ravnatelj Arheološkog muzeja u Splitu. Od 1976.godine honorarni je docent, a od 1981. honorarni izvanredni profesor na Filozofskom fakultetu u Zadru. Godine 1982. prelazi na Filozofski fakultet u Zadru u zvanju izvanrednog profesora. Godine 1986. izabran je za redovnog profesora. Na Sveučilištu u Zadru predaje predmete: Klasična arheologija i Starokršćanska arheologija. Umirovljen je 2007. godine i postaje professor emeritus. U Zadru i poslije umirovljenja vodi poslijediplomski doktorski studij Arheologija istočne obale Jadrana). Vodio je opsežna iskapanja u Naroni, Saloni (lokalitet Ilinac od 1973. do 1979. godine), na Visu, u Zmijavcima i drugdje. Član je Hrvatskog arheološkog društva, Centra za balkanološka ispitivanja akademije znanosti i umjetnosti Republike BiH (Sarajevo), dopisni član Deutsches Archäologisches Institut (Berlin), dopisni član Pontificia Commissione di Archeologia Sacra (Vatikan), redovni član Centro di studi per l’ archeologia dell’ Adriatico Ravenna-Italija.Redoviti je član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (Razred za društvene znanosti). Bio je predsjednik Nacionalnog odbora XIII. Međunarodnoga kongresa za starokršćansku arheologiju (Split-Poreč) godine 1994. Otada je član Commitato promotore dei Congressi internazionali per l' arheologia Crisatiana sa sjedištem u Vatikanu koji se brine za održavanje kongresa za starokršćansku arheologiju.
Napisao 15 knjiga - Sarkofag dobroga Pastira i njegova grupa (1994), Antika (2002.), Imago animi : antički portret u Hrvatskoj (2000.), Kiparstvo rimske Dalmacije (2005.), Sarkofazi lokalne produkcije u Dalmaciji : II. – IV. stoljeće (2010.) i dr. - te oko 300 znanstvenih i stručnih radova, osim toga brojne recenzije i enciklopedijske jedinice u domaćim i svjetskim enciklopedijama te novinski članci. Uredio je knjigu Frane Bulić : izabrani spisi (1984.), kao i veći broj časopisa, zbornika i znanstvenih skupova.

(Izvor: Hrvatski biografski leksikon : sv. 2. – Zagreb: Jugoslavenski leksikografski zavod Miroslav Krleža, 1989.
           www.info.hazu.hr)

cambi dobri pastir        cambi antika        cambi sarkofazi

Rođen je u Grohotama na otoku Šolti, 11. lipnja 1849. godine.
Nakon Velike realke u Spkitu pohađao je inženjerski odjel Politehničke škole u Grazu (1870.-1873.), ali zbog nedostatka sredstava ne završava studij, već se zapošljava kao učitelj u nižoj realnoj gimnaziji u Šibeniku. Dobivši stipendiju polazi crtaći odjel Kunstgewerbeschule u Beču. Projektirao je i restaurirao brojne zgrade u Splitu i okolici (splitsko općinsko kazalište, kuća Šperac i dr.).
Istaknuta je Bezićeva djelatnost na polju antičke i starohrvatske arheologije i zaštite spomenika. Tri desetljeća crtao je arheološke nalaze iz Salone i okolice surađujući s Bullettino di archeologia e storia dalmata, zatim u Društvu za proučavanje hrvatske arheologije Bihać i u bečkom godišnjaku za zaštitu spomenika Mittheilungen der k.k. Zentralkommission für Denkmalpflege. Bio je dopisni član Središnjeg povjerenstva za zaštitu spomenika u Beču i član društva Bihać te vrlo aktivan u kulturnom i političkom životu Splita i istaknut u narodnom preporodu.
Umro je u Splitu, 2. srpnja 1906. godine.

(Izvor: Hrvatski biografski leksikon : sv. 1. – Zagreb: Jugoslavenski leksikografski zavod Miroslav Krleža, 1983.)

andricv

Rodio se u Trogiru, 23. ožujka 1793.
Gimnaziju je polazio u Splitu, a licej u Zadru. Studirao je u Rimu na Accademia di San Luca (1812.-1816.) koju je vodio kipar Antonio Canova. Posljednje godine studija upravljao je arheološkim iskapanjima na rimskom Forumu. U domovinu se vratio s diplomom graditelja i mjernika.
Od 1821. godine bio je tehnički upravitelj iskapanja u Solinu. Direktoru muzeja Frani Lanzi snimio je 1846. tlocrt iskopina. Godine 1853. povjerena mu je provjera trase starog rimskog vodovoda, za nepune dvije godine otkrio je i otkopao sve njegove ostatke. Bio je konzervator za splitski i zadarski okrug (1854.-1864.).
Andrićevi projekti, nacrti, rukopisi i arhivska dokumentacija nalaze se u Muzeju grada Splita, Regionalnom zavodu za zaštitu spomenika i Arheološkom muzeju u Splitu te Historijskom arhivu u Zadru.
Vicko Andrić je umro u Splitu 15. siječnja 1866. godine.
(Izvor: Hrvatski biografski leksikon : sv. 1. – Zagreb: Jugoslavenski leksikografski zavod Miroslav Krleža, 1983.)

bervaldij

 (Izvor: http://digitalgallery.nypl.org)

Rođen je u Starom Gradu na Hvaru, 30. prosinca 1871. godine.
Gimnaziju je završio u Splitu, a bogosloviju u Zadru. Zaređen je potkraj 1895. godine. Bio je najprije župnik u Desanama i Bagalovićima, selima u donjem Poneretvlju, gdje je osnovao seoske zadruge, a zatim u Solinu, gdje je proučavao spomenike starokršćanske Salone. Uočivši njegove arheološke sklonosti, don Frane Bulić ga je poslao na studij arheologije u Rim (1907.-1909.) i Beč (1910.) Nakon povratka u domovinu bio je neko vrijeme župnik u Vranjicu (1913.-1915.), a istovremeno je radio za Arheološki muzej u Splitu. U to vrijeme nastaloje njegovo najvažnije djelo Kronotaksa solinskih biskupa uz dodatak Kronotaksa spljetskih nadbiskupa (od razorenja Solina do polovice XI. v. (uz koautorstvo don Frane Bulića) izdano u Zagrebu 1912. godine. Surađivao je u časopisima i listovima Narodni list, Prosvjeta (Cetinje), Bullettino di archeologia e storia dalmata, Zadrugar, Novo doba i dr.
Josip Bervaldi je umro u Splitu, 6. lipnja 1943. godine.

(Izvor: Hrvatski biografski leksikon : sv. 1. – Zagreb: Jugoslavenski leksikografski zavod Miroslav Krleža, 1983.)

kronotaksa sol biskupa

(Izvor: www.aukcije.hr)

abramicm

Rođen je u Puli, 12. svibnja 1884. Umro je u Splitu, 8. svibnja 1962. godine.
Osnovnu školu i gimnaziju završio je u Puli. Studirao je arheologiju s epigrafijom, povijest starog vijeka i klasične jezike u Beču, gdje je i doktorirao. Kao stipendist austrijske vlade obilazi zemlje Sredozemlja. Od 1910. godine radi u Austrijskom arheološkom muzeju u Beču, a od 1913. ravnatelj je Arheološkog muzeja u Akvileji. Poslije I. svjetskog rata talijanske vlasti su ga internirale u Rim. Oslobođen je 1920. godine. Zauzimanjem don Frane Bulića dolazi u Split, postaje najprije njegov suradnik, a zatim nasljednik u ravnateljstvu Arheološkog muzeja. Tu dužnost obavlja od 1926. do 1950. godine. Bio je dopisni član JAZU, kao i Njemačkog arheološkog instituta u Berlinu. Iako je težište njegova istraživanja bilo u antičkoj arheologiji i epigrafiji, bavio se i problemima grčke kolonizacije na Jadranu, ilirskom materijalnom kulturom u rimsko doba, rimskom provincijalnom kulturom i problemima bizanteske umjetnosti ranosrednjovjekovnih spomenika u Dalmaciji. Napisao je više od šezdeset važnijih rasprava i članaka. Vodio je arheološka iskapanja u Ptuju, Ninu, Podgrađu kod Benkovca, Šupljaji kod Kistanja, Čitluku kod Sinja i Visu.
U Solinu je organizirao velika sustavna iskapanja s ugladnim arheolozima iz Danske (E. Dyggve, J. Brøndsted) i Austrije (R. Egger, W. Gerber) koja su rezultirala monumentalnim publikacijama Forschungen in Salona, I – III, 1917.-1928. i Recherches à Salone I – II, 1928. – 1935. U početku s Bulićem, a poslije sam, uređivao je Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku. S V. Hoffillerom uredio je Sterna Buliciana (Bulićev zbornik). Znanstvenim radovima surađivao je u brojnim domaćim i inozemnim časopisima. Autor je više studija, među kojima je i Speculatores i beneficiarii na nekim solinskim spomenicima (Starinar, 1922.). U povodu sedamdesete godine života Arheološki muzej u Splitu posvetio mu je dva sveska Vjesnika za arheologiju i historiju dalmatinsku (1954.-1957.).

(Izvor: Hrvatski biografski leksikon : sv. 1. – Zagreb: Jugoslavenski leksikografski zavod Miroslav Krleža, 1983.)